
Dakle Paula, Bero, Sanja i ja smo odlučili otići do Slovenije na dvodnevnu MTBO utrku Pokalačinka.
Trka ne traje dva dana, nego je jedna trka jedan dan, a druga, vjerovali ili ne, drugi dan.
Iz Zagreba krećemo oko pol 10, prvi start je u 14:00. Dolazimo na start sat i pol prije, pa se u miru spremamo za trku. Objašnjavamo Sanji u kratkim crtama neke najbitnije stvari vezane uz kartu i pravila. Posebno naglašavam Sanji da pazi kad ide sa kontrole da ne ode na krivu kontrolu, jer se meni to znalo dešavati.
Start. Prve dvije kontrole nalazim bez problema, idem prema trećoj i taman joj se približavam kad skužim da je to ustvari kontrola 9. MAJMUNE!!!! Pa prije pol sata si Sanju upozoravao baš na takvu situaciju.
Brzo se okrećem, pičim prema trojci i tu zbog loše karte gubim još 2-3 minute na nepostojećem putu i 2-3 na nevidljivom putu (znam da vam nije jasno, al nema veze).
Ostale KT nalazim bez problema i ulazim u cilj. Al vrijeme mi je loše i tih par minuta koje sam izgubio prema trojci, bacaju me na 9. Mjesto. Jbga, mislim si, bit će bolje sutra. Nije bilo.
Paula je bila prva, ali da je bilo drugačije, bilo bi to iznenađenje. Bero je završio deseti. Sanja je uspješno završila svoju prvu trku.
Kratko se zadržavamo na cilju i odlazimo na pizzu. Nije bila loša.
Oko pol 8 smo kod Klemena. Druženje, pivica, ćakula...Klemen je car.
Oko ponoći smo u krpama.
Budimo se u 7. Doručak. Pogled kroz prozor. Mraz. Vani djeluje jaaako hladno.
Pozdravljamo se sa Klemenom i idemo prema startu.Polako se penje temperatura, ali još je uvijek poprilično hladno.
Start. Prvih 6 kontrola pronalazim prilično lako i brzo. I onda dolazi zajeb. Uvijek mora biti neki zajeb. Al tješi me da je i na ovom dijelu karta bila loša i da nisam bio jedini koji je tu bio izgubljen. Gubim nekih 7-8 minuta, dok konačno ne pronalazim kontrolu i do kraja idem bez većih grešaka. Ali opet je rezultat poražavajuć. Mislim da sam bio 12.
Bero je bio nekih 6 minuta bolji od mene. Paula je bila prva. Sanja je i ovu trku uspješno završila.
Za ukupan rezultat su se zbrajala oba dana. Paula je bila, naravno, prva i to da nekih 12 i pol minuta prednosti pred nekom Slovenkom. Sanja je bila 4.
Bero je bio 9, ja 10.
Nakon toga smo planirali ići na Krvavec biciklima, ali je Paula sve zasrala sa svojim bolovima u trbuhu.
Bero i Sanja ostaju na vožnji, a mi odlazimo u Lijepu našu.
Kako rekoh na početku, ok vikend, ali s obzirom na lijepo vrijeme mogao se i bolje iskoristiti.