7 samuraja SKOJ-a
Iako naslov aludira na mladiće i djevojke koji se pod okriljem dana, okićeni zastavama, uz razne parole motaju gradskim parkovima obilazeći spomenike NOB–a (recimo oni na Dotrščini), naš je cilj ipak nešto drugačiji.
Mladići iz priče ipak su nešto stariji i polako grlom kroz jagode srljaju u četrdesete, te djevojke koje bi u idealnoj priči svojim muževima uz vatricu plele veste i rukavice, a ne svi skupa srljali odraditi ono što nisu stigli vikend prije.
Mladići iz priče ipak su nešto stariji i polako grlom kroz jagode srljaju u četrdesete, te djevojke koje bi u idealnoj priči svojim muževima uz vatricu plele veste i rukavice, a ne svi skupa srljali odraditi ono što nisu stigli vikend prije.
Špica u Zelini
Pošto je imenovana ekipa za vrijeme službene Traverse proučavala znamenitosti rvackih krajeva, pa su tako neki tulumarili na sjeveru uz zvukove Žige žage, dok su si drugi preklinjali sudbinu na istoku, odlučeno je ipak ne uskratiti im patnju. Pao je dogovor da se Traversa odradi, ali da ne bude prejednostavno „hajmo kontra, Kontraversa“. Pješke iz Zeline prema Podsusedu i ubit ostatak volje za životom ove „izgubljene generacije“ povratkom biciklima ponovno do Zeline (na pivo).
Cijela parada, uz zvukove limene glazbe, krenula je iz Zeline u 18h kada su se djevojke i mladići uz povike „HURAAAA“ krenuli u smjeru Laza u cilju osvajanja vrha Medvednice, te se spustiti u zaleđe negdje kod Podsuseda. Habuš, novopečeni „poletarac", bio je zadužen za izvidnicu i na čelu kolone usmjeravao je tim pravim putem, a ostatak ekipe sljedio ga u stopu baš kao druga Tita (srećom, pa nismo završili u Kumrovcu)
Cijela parada, uz zvukove limene glazbe, krenula je iz Zeline u 18h kada su se djevojke i mladići uz povike „HURAAAA“ krenuli u smjeru Laza u cilju osvajanja vrha Medvednice, te se spustiti u zaleđe negdje kod Podsuseda. Habuš, novopečeni „poletarac", bio je zadužen za izvidnicu i na čelu kolone usmjeravao je tim pravim putem, a ostatak ekipe sljedio ga u stopu baš kao druga Tita (srećom, pa nismo završili u Kumrovcu)
Tri mudraca i Habuš
Nakon 12-13 km počelo se polako mračiti, točno kod Laza palimo lampe i ulazimo ponovno u šumu. To je značilo da će ostalih 40km pješaćenja biti noćno što je ipak psihološki napornije nego ono dnevno. Habuš, čovjek sa istoka grada, ispričao je legendu kako se u proljetnim i ljetnim vikendima ljudi zabavljaju na Gorščici uz pivo i roštilj (da, da i dobre vile ispunjavaju 3 želje: pivo, čevapi i krevet), no u vrijeme kad smo mi prolazili na Gorščici nije bilo ničeg osim perforatora koji je tko zna oda kad tamo. Ali dobro, to je pola puta, pa hajde idemo dalje. Na vrh dolazimo oko 2 u noći, ali vjetar i hladnoća su nas vrlo brzo prognali prema Grafičaru, te preko Ponikva, Glavice do Veternice. Iako smo znali kako je Podused blizu noge su već pomalo kamene i trčanje se pretvorilo u lagani hod i nadu da je Podused iza svakog zavoja. Oko 3h konačno dolazimo do kombija i pripremamo se za tranziciju. Vadimo bicikle, tjesteninu i ostatak opreme, te lagano krećemo u suprotnom smjeru. Zanimljivo je bilo što je nekoliko metra dalje od našeg kombija bila parkirana policija i baš me zanima koje su im misli prolazile kroz glavu dok su vidjeli 7luđaka kako trče, nakon čega odlaze biciklima u 4 u noći. Srećom nismo u starom sustavu, gdje bi nas Mile milicajac propito po bubrezima kuda idemo u noći u bakinim hulahopkama s cvijetićima.
Cvijeće na tripu
Bicikllima se penjemo vrlo brzo i svitanje smo dočekali na Ponikvama. Iznenađujuće je da na putu do vrha nismo ugledali nikoga, posebno mislim na „lude, old school“ planinare koji uvijek izvire iz najčudnihih situacija (valjda je i njima bilo prerano). Sa vrha se spuštamo istim putem preko hrbta, na Hunjku, pored Goršćice (ovaj puta ne nasjedamo na Habuševe provokacije i prestajemo vjerovat u bajke), pa spust preko hodčasničkog M.B. puta (već nosimo svoj križ). Puni elana, znamo da je kraj blizu, svi stišću, ali zaboravili smo kako je put do Zeline zapravo gore/dolje, pa je i snaga malo isparila, a svako brdo je teže i teže. Međutim nema vremena za pokazivanje slabosti i svi žele završiti priču u najboljem stilu, neki s frizurama, a drugi nekim novim puteljcima. Tu Bero iz karte čupa neki makadam koji prolazi pored Zelengrada i odlučujemo ga iskoristiti i njime se spustiti do Zeline. U Zelinu dolazimo taman za vrijeme mise, ali ne pridružujemo se misnom slavlju sa lokalnim pukom, jer smo mi ipak vidjeli „svog Boga“ nešto prije. (Sever)
 GALERIJA Paula |  GALERIJA Bero |
