Iako nam je inbox pun gnjevnih mailova u kojima njegovi obožavatelji zahtjevaju drugi dio najavljene trilogije, sponzori otkazuju svoje izdašne donacije, a neki čak štrajkaju glađu ili prijete suicidom, Debeli je ustrajan u svojoj lijenosti  koju on voli pravdati "ludnicom na poslu".
Ali zato je tu njegov partner Aljoša koji iako ne zna dobro hrvacki, očito ima viška vremena na poslu, pa je uskočio i napisao nešto što se može prodati kao drugi dio trilogije.
Debelom ipak ostavljamo zadnji dio priče u kojem ćemo, nadam se , saznati odgovore na pitanja: zašto je ovoj dvojici ovo zadnja zajednička utrka, kako su svoje sigurno 5. mjesto sat vremena prije cilja pretvorili u zadnje i ono najvažnije, zašto su uveli pravilo Single dip...
Ali prije toga evo Aljošine priče...

Glavna stvar počela je u ponedjeljak, 12.5. dakle nešto manje od tjedan dana prije utrke, kada se uži organizacijski tim zaputio prema Lošinju gdje će u narednih par dana odraditi finalne pripreme i postavljanje kontrola na stazi... Polazak je popodne, skupim Teu, našu novu članicu užeg tima koja nam se sasvim slučajno pridružila no, vidjet ćemo kasnije, super se uklopila i napravila odlične fotke cijelog procesa priprema, a naravno i same utrke. 

Debeli je napisao svoj rezime utrke. I to u tri dijela. To je sad moderno.
U ovom uzbudljivom mini romanu za djecu u kojem ni sam autor ponekad ne zna što je san, a što java, saznajte sve o utrci PLAC iz prve ruke.
Ako ste ikada željeli znati kako se profesionalni sportaš priprema za ovako veliku utrku, šta jede, koju opremu ima i kako razmišlja prije, za vrijeme i nakon utrke, onda ovo nije članak za vas. 
Ali njegov britak humor, koji ponekad balansira na rubu vulgarnosti, u kombinaciji sa ovom nestvarno dobrom utrkom, donose nam lepršavo štivo za čitanje na mobitelu za vrijeme WC pauze, a kraj svakog nastavka vas ostavlja na rubu sjedala (školjke) očajnički tražeći još...
Uživajte...

Ne samo da su došli treći u cilj u Light kategoriji, nego su imali vremena snimiti i prigodni video.
Shiki snima, a Ivana glumi sebe.

Fraza iz naslova je prvo što mi je palo na pamet kad smo stigli u cilj. Istina, malo je glupo i pretenciozno sebe nazivati titanom, pogotovo nakon što si iz te borbe izašao kao pobjednik, ali u nedostatku boljeg i realnijeg naslova, poslužit će i ovaj.
Možda nekom površnom poznavaocu pustolovne scene na papiru konkurencija nije izgledala jaka i puno njih je mislilo da imamo osiguranu pobjedu. Znao sam da smo Pena i ja dobra kombinacija i da imamo odličan score na dosadašnjim nastupima: jedno prvo, jedno treće i jedno četvrto mjesto, kao i nastup na Single race-u na kojem smo skoro cijelu utrku prošli zajedno i stigli treći/četvrti u cilj (Klemen nas je prešprintao pola km prije cilja).