
Iako su usred Atlantskog oceana, 600 km od najbližeg kopna, obale Senegala, more je u svako doba godine za kupanje - taman! Razlikuje se jedino suho (zimi) i vlažno (ljeti) razdoblje. No i tokom vlažnog razdoblja, ponekad prođu tjedni prije no što padne kiša. S druge strane, mi smo došli u suhom razdoblju, a uspjeli nabasati na kišni tropski dan :)
Otoci su razbacani i međusobno udaljeni od par kilometara do 300njak kilometara. Povezuju ih vrlo nepouzdane brodske linije (idu kad idu :), pa je najpouzdaniji prijevoz lokalni avion. Od tih 10 tak otoka najpoznatiji su Sal i Boa Vista zbog nepreglednih pjesčanih plaža i uvala, od onih za surfanje s višemetarskim valovima, do onih za plivanje i brčkanje. Ta dva otoka vrve turistima, kruzerima i turističkim rezortima. To je i razlog zašto smo u svojih 10 dana zelenortskih otoka ove preskočili, a odabrali 3, kažu, avanturistička :) |
Pogledi fantastični na crne vulkanske stijene, pa vožnja kroz malena sela, pauzice i okrijepa u obližnjim dućanima koji uglavnom ne rade :), pa spust po planinarskoj stazi kroz tropsku zaraslu livadu.. Fantastična vožnja! Kartu smo imali, naravno, neku provizornu iz reklamnih materijala, bez puno detalja, no zato nam je lokalac kod kojeg smo spavali dao slikovne instrukcije: plastificiran papir sa slikama skretanja na putevima i prijedlogom rute :) Čak se nismo puno ni gubili..
Drugi dan pravi prava treking poslastica :) Prvi trek protezao se uz stijene uz obalu otoka, staza je odlično napravljena, kamena i tehnički lagana, no doslovno cijelom dužinom od cca 15 km, spušta se na 0 mnm, pa diže na 200 mnm, pa se opet spušta na 0, pa se diže na 300 mnm, pa se još malo diže, pa opet spusti do mora i tako cijelim putem. Izračunali smo barem 1500 m uspona, al zato pogledi na Atlantik, stijene i sela koja su se sakrila u tim stijenama, a na koja se naiđe putem - neprocjenjivo! No, ni to nam nije bilo dovoljno, pa smo se za povratak odlučili preko prijevoja, te startali pred sumrak, srećom s lampama :) Lokalci su nas upozoravali na 3-4 h hoda do prvog sljedećeg sela s druge strane brda, no na karti je to izgledalo kao 2 cm, pa "to nemre bi toliko" :) Bilo je 2,5 h hoda i cca 800 m uspona po ne bas često korištenoj stazici :) Srećom, iako je otok isprepleten stazicama za hajk, nema puno križanja, pa se doista se ne može lako izgubiti.. U polazišno selo, vratili smo se taman na Halloween party i ročkas proslavicu :) Mislim da smo bili jedini em smrdljivi (od treka) em bijelci :) |
Praia, glavni grad države leži na otoku Santiagu. Hajk mogućnosti opet odlične, crne stijene i krateri obrasli travom. Plaže crne i bijele, pješčane i valovite, a more na ugodnoj radnoj temperaturi. Ovo je ujedno i jedini otok na kojem se vrlo rijetko javi malarija, baš zato su otoci prilicno benigni i ne zahtjevaju dodatna cijepljenja ili kojekakve zdravstvene pripreme.
Evo još nekoliko praktičnih informacija. Vizu trebaju svi, a svi je ujedno dobiju pri ulasku u državu za 25 eura (isključivo plativo u eurima). Smještaj unaprijed nismo nigdje rezervirali, a našli ga bez problema na licu mjesta, za prilično malo novaca. Za lokalni prijevoz treba imati strpljenja, obzirom da kao bijelci slovimo za hodajuće vreće novca, pa se dobro oboružati strpljenje za cjenkanje. Isto vrijedi pri kupnji suvenira na ulici. Država je jako ekonomski napredovala, u odnosu na susjednu zapadnu Afriku, ipak do evropskih standarda još malo moraju pričekati. |