Debeli je napisao svoj rezime utrke. I to u tri dijela. To je sad moderno.
U ovom uzbudljivom mini romanu za djecu u kojem ni sam autor ponekad ne zna što je san, a što java, saznajte sve o utrci PLAC iz prve ruke.
Ako ste ikada željeli znati kako se profesionalni sportaš priprema za ovako veliku utrku, šta jede, koju opremu ima i kako razmišlja prije, za vrijeme i nakon utrke, onda ovo nije članak za vas. 
Ali njegov britak humor, koji ponekad balansira na rubu vulgarnosti, u kombinaciji sa ovom nestvarno dobrom utrkom, donose nam lepršavo štivo za čitanje na mobitelu za vrijeme WC pauze, a kraj svakog nastavka vas ostavlja na rubu sjedala (školjke) očajnički tražeći još...
Uživajte...

Za ovu godinu smo gotovi sa NMT-ovima.
Probali smo vam ponuditi neke nove dijelove na lokalnom brdu i neke nove koncepte, više-manje neuspješne, ali trudimo se. Ovo nam je tek peta sezona. 
U nastavku su rezultati zadnjeg kola koje je zahtjevalo dobar vid i brze noge. Trebalo je prvo na karti pronaći kontrole koje treba skupiti, pa onda isplanirati rutu i pokupiti što više kontrola u 90 minuta.

Jako zanimljiv koncept koji mnogi nisu prihvatili sa oduševljenjem, ali shvatit će oni kad tad...
O ovom će se učiti na orijentacijskom fakultetu za koju godinu.

I ovo kolo ista priča kao i prije 2 tjedna, Opet jurnjava iz Istre, opet kašnjenje sa startom. Ovaj put samo 50 minuta.
Čak sam i autom otišao do S. Kraljice da stignem što prije. 
Brzo se oblačim (uviđam da sam zaboravio rukavice) i uzimam kartu od Bere koji nas je strpljivo čekao u SK. Izlazim na hladnoću i pokušavam usjeveriti kartu, ali mi to nikako ne polazi za rukom. Vraćam se u SK i tražim Beru kompas, jer moj očito ne valja. Ili sam ja glup. Pokazalo se da sam glup. 

Unatoč prognozi koja je garantirala kišu, snijeg i niske temperature, četvero odvažnih u sastavu Marović, Nada, Igor i ja odlučili smo provesti subotu na KITI. I to ni više ni manje, nego na onoj od Medvida. 
Na startu u Begovom Razdolju se osim nas skupilo još 12 timova, spremnih na par sati uživanja u zimskim radostima. Staza se sastojala od 8 kontrola pa smo prema prvoj krenuli trčeći u grupi. 

Tko još nije neka si pročita antologijski tekst našeg omiljenog Debelog.
Odmah će mu biti jasno zakaj obožavamo NMT.
A ovaj NMT je zadovoljio naše poremećene umove u svakom pogledu.
Al da počnem od početka… Malo sam zakasnio pa sam krenuo skoro zadnji, iza mene Marin i njegov frend…. 

Rezultati su poslani Beri na obradu. On ih mora ubaciti u svoju tablicu koju samo on razumije.
Ali prije rezultata i polemike da li je bilo bolje skupiti 5 kontrola u limitu ili skupiti sve van limita, evo izvještaja sa lica mjesta.
Čak dvojica su po povratku doma, svoje dojmove morala zapisati, jer su već dovoljno stari, da s opravdanim razlogom strahuju od brzog zaboravljanja.

Evo prvoga...drugi slijedi sutra sa rezultatima...

Treće kolo NMT-a Bero je smjestio na istočnu stranu Medvednice. Uvijek je dobro otići malo na teren koji ne poznaš toliko dobro, mada je meni za zapadne strane totalna gnjavaža doći do tamo, a bome se i vratiti natrag. Ali se isplati.

Taj dan je ispalo da sam morao poslovno u Istru, ali ni to me nije spriječilo da startam. Mada je to bilo skoro 2 sata iza svih ostalih.

Srijeda 23.10. 
Doktor mi šiva ranu na koljenu koje sam porezao par sati prije na NMT-u. Na moje pitanje da li ću moći na utrku drugi vikend, zgraža se i preporučuje strogo mirovanje. 
Ne sviđa mi se ovaj doktor.
Četvrtak 24.10.
Na moje pitanje da li ću moći na utrku drugi vikend, doktor odgovara: “Normalno da da. Možeš već DANAS voziti bicikl."

Sviđa mi se ovaj doktor. Njegovo ime je Penavić. Ivan Penavić. Doktor Ivan Penavić.
Pouka koja se može iz ovoga izvući je da nema loše dijagnoze, samo treba naći pravog doktora.

Vrijeme je bilo idealno. Trčanje po noći u kratkim rukavima na kraju listopada. Noge mokre skoro pola trke. 
37 ljudi, čak 20 je pokupilo sve kontrole.
Bero je odlično složio stazu, proveo nas preko i uzduž par potoka i pokazao kako Sljeme može biti strmo.
Andraž je razbio "konkurenciju" sa preko pola sata prednosti.
Staza je bila možda malo prezahtjevna za neke, ali meni je bila čista uživancija. Drago nam je da je bio dosta onih koji su prvi put pohodili NMT. Nadam se da ih ova Berina staza nije obeshrabrila. Možda samo treba shvatiti da "M" u NMT ponekad znači Mini, a ponekad Maxi.
Ispalo je 9.2 km sa 1000 m uspona.

Rezultati su dolje, a bome i karta sa GPS tragom.
Vidimo se na drugom kolu za 6 dana.

Subota, dan prvi.
Plan je krenuti u ujutro i napraviti carboloading po Istri radi nadolazećeg trekkinga koji se održavao u nedjelju u Kaldiru. Kreće se skoro po planu, Hranjenje počinje već u Mlinaru u Trnskom. Cilj prvog dana je doći do agroturizma u Brkaču i nastaviti planiranu turu punjenja. Marin, Kova, Reno, Ivana i ja već naručujemo, a kasnije nam se pridružuju Mateja, Pena, Igor, mali Miha i Zvonac.