Shiki u vodstvu Adventure utrke su dnevna ili višednevna uzbuđenja, koja bez obzira na patnju za vrijeme utrke, ostavljaju dubok pozitivan trag za godine koje slijede. Nevjerojatno je s koliko se zadovoljstva sjetim malih trenutaka iz završenih utrka i koliko mi pojačavaju osjećaj da mi je život sadržajan. Kako to obično biva samo malobrojni dijele takvo mišljenje i poklopilo se da je paralelno sa povećanjem obiteljskih obaveza adventure scena u Hrvata skoro pa nestala. Teško je organizirati sadržajnu utrku od barem 10-ak sati za 20-ak ljudi. Sa druge strane kada nema previše timova nema ni gužve na stazi te se lakše uživiti u tzv. „adventure“ štimung.
Sa povećom dozom uzbuđenja čekao se novi-stari organizator da riješi sve organizacijske probleme i sa minusom u džepu, ali velikim plusom u srcu pusti uhodani, sada već ozakonjeni DAR-MAR mix tim da ponovo pođe prema novoj avanturi. Po prvi puta odabrali smo „ULTRU“ ili 60 km dugu utrku, što je u prijašnjim verzijama natjecanja bila LIGHT, ali za naše pojmove dovoljnih 10 sati lutanja po domaćem terenu. U prijašnjim natjecanjima u takvoj LIGHT varijanti smo uglavnom bili oko prva tri mjesta u mixu i ukupno, ali „veliki dečki“ su se natjecali u ULTRI, tako da smo sada mogli po prvi puta osjetiti kako to „oni“ rade.
Iz iskustva očekivali smo da će organizator pretjerati sa barem 2 discipline previše (za naše pojmove) i da ćemo patiti zadnja 3h. Ali to je ono što smo platili i očekivali, a ne kao što je sada trend od jednog „mainstream“ organizatora da utrke pretvori u trčkaranje „oko telefonske govornice“, a poslije utrke za 200kn startnine ni obrok ne dobiješ, jer naravno nisi se ni umorio pa ne treba, a da ne govorimo da su karte krivo iscrtane i da može očekivati neposredno prije starta skraćivanje utrke jer je netko prolio vodu po jednom kamenu pa iz sigurnosnih razloga će se trčati samo „prema telefonskoj govornici“….No dobro – dosta frustracija, evidentno to se traži, i prodaje….
DAR-MAR –team je krenuo silovito u prvu 1h dugu orijentacijsku trkačku disciplinu sa planom da nemamo plana pa ćemo vidjeti… Nakon jedno 30 min ispostavilo se da je usvojeni plan odličan ali da ga je potrebno doraditi. Odlučeno je kako ipak imamo dovoljno iskustva da se razdvojimo (što je organizator dozvoljavao) i u limitu pokupimo sve kontrole. Trčeći van svih puteva ponovo sam si dokazao kako su ponikve prekrasne i nepredvidive, znao sam da sam jedini prošao odabranim putem dok su mi srne presijecale putanju. U tranziciju smo ušli u zadnjim sekundama limita sa svim kontrolama. Kakav dobar plan smo proveli…
Druga disciplina je treking sa limitom do 3 h. Duljina trekinga i visinska je nepoznanica stoga se skupljanje neobaveznih kontrola svodi na osjećaj. Kod kontrole 5, što je jedno 2 h nakon početka utrke oko nas je bilo 5 timova. Alo koliko vas je… Odluka pada, na kontrolu 6 i 7 se ne ide jer prelazi previše potoka i visokih grebena nego direkt nizbrdo na KT 8 i sigurno više neće biti nikog oko nas. Sjajno… DAR-MAR sam u šumi, uživancija, nema presinga oko čitanja karte, držiš svoj tempo i idila. U odličnom raspoloženju dolazimo cca 20 min prije limita sa sakupljenim na startu nepoznatim KT 11 i 12. Dvije kontrole smo morali ispustiti zbog limita u svakom slučaju.
Treća disciplina je bio bicikl s 3,5h limita. Mislio sam kako nećemo moći skupiti sve kontrole jer Ivana nije brza, a ja na biciklu nevjerojatno sporo čitam karte. No zbog poznavanja domaćeg terena i logički postavljene staze sve je glatko teklo tako da je limit bio dostižan. U jednom trenutku smo izašli na asfaltiranu cestu i počeli pedalirati uzbrdo. Ja sam vozio pored Ivane i pogurao je. u takvom stanju i na mtb biciklima prestigli smo gospodina od cca 50-60 g. na specki koji nakon što nas je vidio, se doslovno ispričavao zašto je toliko spor. Kakav trenutak…
Na pola bicikla presjekli smo sa još jednom trkačkom orijentacijom od 25 min koja nam je pokazala jedan izvor i polje borovnica za koj nisam znao. Tamo se moram vratiti samo da uživam u pogledu.
Peta disciplina je opet treking od 1,5h. Za njega smo se nadali da neće postojati jer smo se lagano ispraznili na biciklu što fizički što psihički. Većina treka je protekla u šutnji ili u pitanju ZAŠTOOOOO!!!. Uzbuđenje smo doživjeli u spilji Veternica koja je bez obzira što sam je već bio posjetio izgledala potpuno drugačije. Nakon izlaska iz spilje uslijedio je šok, i to kakav, unutra 13C vani 25C, a mi vrući, pali fizički kao kruške.
Kontrole smo skupljali obrnutim redoslijedom, cca 35 min prije limita stajali smo na još jednoj prekretnici, da li se spustiti u rupu i skupiti KT 1 i 2 ili odmah na cilj. U tom trenutku iz žbunja izlazi Golec i veli: Kakva šikara, kakav uspon i ode. Odustajanje od tih kontrola odmah nas je raspoložilo. Na tranziciju ulazimo 15 min prije, što je značilo da je iza nas još jedna dobra odluka.
Zadnje ali ne i jednostavno ostala je orijentacija mtb, 1h i milijarda kontrola. Uh, Ivana je gotova a ja ne znam kuda krenuti i siguran sam da možemo skupiti samo par kontrola, ali kojih? Opet po planu iz prve discipline. No ovaj put nakon svega 3 kontrole je prošlo već 40 min, a mi na izmaku snaga. Odluka pada, još jedna KT koja je usput i najkraćim putem „doma“. Na ponikvama se tako lako izgubiti, čak i kada sam došao na markiranu stazu nisam znao kuda moram poći. U cilj smo ušli u posljednjim sekundama limita, zadovoljni i jako umorni.
Zbog obiteljskih obaveza morali smo odmak kući i nažalost nismo bili na post race ćakuli pa nismo čuli i tuđe dojmove sa utrke. Rezultatski smo završili odlični 11. od 29. timova, ostavivši iza sebe i poznata imena treking svijeta. A ni veslanja nije bilo. ;)
Pola radnog tjedna je već za nama, a mi se osjećamo tako odmorno zbog odlične utrke i opuštajućeg vikenda.
Sve pohvale inicijatoru i svima koji su sudjelovali na organizaciji utrke.
Iz iskustva očekivali smo da će organizator pretjerati sa barem 2 discipline previše (za naše pojmove) i da ćemo patiti zadnja 3h. Ali to je ono što smo platili i očekivali, a ne kao što je sada trend od jednog „mainstream“ organizatora da utrke pretvori u trčkaranje „oko telefonske govornice“, a poslije utrke za 200kn startnine ni obrok ne dobiješ, jer naravno nisi se ni umorio pa ne treba, a da ne govorimo da su karte krivo iscrtane i da može očekivati neposredno prije starta skraćivanje utrke jer je netko prolio vodu po jednom kamenu pa iz sigurnosnih razloga će se trčati samo „prema telefonskoj govornici“….No dobro – dosta frustracija, evidentno to se traži, i prodaje….
DAR-MAR –team je krenuo silovito u prvu 1h dugu orijentacijsku trkačku disciplinu sa planom da nemamo plana pa ćemo vidjeti… Nakon jedno 30 min ispostavilo se da je usvojeni plan odličan ali da ga je potrebno doraditi. Odlučeno je kako ipak imamo dovoljno iskustva da se razdvojimo (što je organizator dozvoljavao) i u limitu pokupimo sve kontrole. Trčeći van svih puteva ponovo sam si dokazao kako su ponikve prekrasne i nepredvidive, znao sam da sam jedini prošao odabranim putem dok su mi srne presijecale putanju. U tranziciju smo ušli u zadnjim sekundama limita sa svim kontrolama. Kakav dobar plan smo proveli…
Druga disciplina je treking sa limitom do 3 h. Duljina trekinga i visinska je nepoznanica stoga se skupljanje neobaveznih kontrola svodi na osjećaj. Kod kontrole 5, što je jedno 2 h nakon početka utrke oko nas je bilo 5 timova. Alo koliko vas je… Odluka pada, na kontrolu 6 i 7 se ne ide jer prelazi previše potoka i visokih grebena nego direkt nizbrdo na KT 8 i sigurno više neće biti nikog oko nas. Sjajno… DAR-MAR sam u šumi, uživancija, nema presinga oko čitanja karte, držiš svoj tempo i idila. U odličnom raspoloženju dolazimo cca 20 min prije limita sa sakupljenim na startu nepoznatim KT 11 i 12. Dvije kontrole smo morali ispustiti zbog limita u svakom slučaju.
Treća disciplina je bio bicikl s 3,5h limita. Mislio sam kako nećemo moći skupiti sve kontrole jer Ivana nije brza, a ja na biciklu nevjerojatno sporo čitam karte. No zbog poznavanja domaćeg terena i logički postavljene staze sve je glatko teklo tako da je limit bio dostižan. U jednom trenutku smo izašli na asfaltiranu cestu i počeli pedalirati uzbrdo. Ja sam vozio pored Ivane i pogurao je. u takvom stanju i na mtb biciklima prestigli smo gospodina od cca 50-60 g. na specki koji nakon što nas je vidio, se doslovno ispričavao zašto je toliko spor. Kakav trenutak…
Na pola bicikla presjekli smo sa još jednom trkačkom orijentacijom od 25 min koja nam je pokazala jedan izvor i polje borovnica za koj nisam znao. Tamo se moram vratiti samo da uživam u pogledu.
Peta disciplina je opet treking od 1,5h. Za njega smo se nadali da neće postojati jer smo se lagano ispraznili na biciklu što fizički što psihički. Većina treka je protekla u šutnji ili u pitanju ZAŠTOOOOO!!!. Uzbuđenje smo doživjeli u spilji Veternica koja je bez obzira što sam je već bio posjetio izgledala potpuno drugačije. Nakon izlaska iz spilje uslijedio je šok, i to kakav, unutra 13C vani 25C, a mi vrući, pali fizički kao kruške.
Kontrole smo skupljali obrnutim redoslijedom, cca 35 min prije limita stajali smo na još jednoj prekretnici, da li se spustiti u rupu i skupiti KT 1 i 2 ili odmah na cilj. U tom trenutku iz žbunja izlazi Golec i veli: Kakva šikara, kakav uspon i ode. Odustajanje od tih kontrola odmah nas je raspoložilo. Na tranziciju ulazimo 15 min prije, što je značilo da je iza nas još jedna dobra odluka.
Zadnje ali ne i jednostavno ostala je orijentacija mtb, 1h i milijarda kontrola. Uh, Ivana je gotova a ja ne znam kuda krenuti i siguran sam da možemo skupiti samo par kontrola, ali kojih? Opet po planu iz prve discipline. No ovaj put nakon svega 3 kontrole je prošlo već 40 min, a mi na izmaku snaga. Odluka pada, još jedna KT koja je usput i najkraćim putem „doma“. Na ponikvama se tako lako izgubiti, čak i kada sam došao na markiranu stazu nisam znao kuda moram poći. U cilj smo ušli u posljednjim sekundama limita, zadovoljni i jako umorni.
Zbog obiteljskih obaveza morali smo odmak kući i nažalost nismo bili na post race ćakuli pa nismo čuli i tuđe dojmove sa utrke. Rezultatski smo završili odlični 11. od 29. timova, ostavivši iza sebe i poznata imena treking svijeta. A ni veslanja nije bilo. ;)
Pola radnog tjedna je već za nama, a mi se osjećamo tako odmorno zbog odlične utrke i opuštajućeg vikenda.
Sve pohvale inicijatoru i svima koji su sudjelovali na organizaciji utrke.
 |  |  |
