Bauljanje oko dvojke 4. Kolo u realizaciji "Good Copa" Vukodlaka proteklo je kako je bilo i najavljeno u revijalnom tonu. Trivijalna šetnjica pitomim šumarcima, prekrasnim livadicama, sve ravno k'o tepsija i prohodno, bez trnja i gustiša... NOT! :D
Krenulo se sa okretišta 15-ice ispred tunela pa kroz njega ili iznad do mističnog objekta pored ceste kojeg je do sada rijetko tko primjetio iako prolazimo gotovo svaki dan pored njega. Nije bio problem naći ga i nastavljamo preko ceste do strmog podnožja Baćunskog brega.
Krenulo se sa okretišta 15-ice ispred tunela pa kroz njega ili iznad do mističnog objekta pored ceste kojeg je do sada rijetko tko primjetio iako prolazimo gotovo svaki dan pored njega. Nije bio problem naći ga i nastavljamo preko ceste do strmog podnožja Baćunskog brega.
Tu je kontrola navodno neka stijena iznad kuća, velika grupa ljudi se okupila i penjemo se nekim putićem, spazimo stijenu, a kako je kontrola prema opisu iznad pokušavamo se pored te stijene popeti do kontrole. I tu počinje brutalni pokolj. Dolazimo do ispod ogromnog odrona, dugačkog i nezaobilaznog, ne možemo dalje, pokušavamo prečkati da ga nekako zaobiđemo, odronjava se kamenje, ljudi krvare, neki vise na jednoj ruci držeči se za granu iznad provalije, pomalo se osipamo, nekima se gubi svaki trag, dolazimo jedva sačuvavši živu glavu iznad stijene, ali kontrole nema... Malo bauljamo sretni što smo preživjeli i ljutito odlazimo dalje od zlokobnog mjesta, nije nam se više dalo tražiti kontrolu. Neki su je, čujem kasnije, ipak našli, bila je malo dalje iznad jedne druge stijene. Teško je u mraku i magli pronaći neke stvari i razlikovati stijenu od stijene...
Dalje navodno neka kućica, opet bauljaona no kako ima još uvijek puno ljudi nekako je slučajno nalazimo. Bez napadnog detalja, u magli, na širokoj padini Smerkeove karte teško je pronaći takav detalj.
Dalje bi trebalo biti lakše.. Penjemo se lagano do jednog vrhića i nailazimo na kontrolu malo ranije od očekivanog i nije baš na vrhiću, ali greška nije velika pa ćemo to oprostiti ovaj put :)
Do 5. kt. hranilice opet masovka, spuštanje blagom uvalom, putić, potočić, a nakon toga malo probijanja kroz gustiše. Cijela ta istočna padina Bačunskog brega je mlada šuma i svako probijanje van puta je prilično teško i krvavo, sporo i naporno. Tu smo preostali Lino i ja sami u nekoj varijanti, ispadamo na put i čujemo glasove s druge strane, ja pronalazim odličan putić čiji smjer paše i odlazim do kontole gdje srećem Sablju i Letza koji stižu sa skroz druge strane. Ostalih više nema, u odlasku s kontrole čujemo glasove i vidimo svjetla s raznih strana, čini se da su na tom nosiću mnogi zabrazdili... Opet malo probijanja kroz gustu mladu šumu pa nekako do idućeg puta a njime do kanjona, uz kanjon do čeke koja je na mističnom proplanku usred gustiša. Čak i ovdje srećemo neke ljude koji misle da još uvijek traže šesticu.
Penjemo dalje malo prejužno pa umjesto da ispadnemo na Bačunsko sedlo dolazimo na grebenski putić koji ide sa Strmopeći pa se nepotrebno još malo penjemo i spuštamo. Dalje više nema dileme, do Stare Pile pa uz potok do križanja i onda prekrasan UPRI uspončić po lijepom grebenu do Runolista. Nažatost oko Stare Pile je šumarija imala veselicu pa se malo valjamo u blatu, padamo u potok pokušavajući isto zaobići. Od Runolista malo po markaciji malo poprijeko, kako tko, na kraju se razdvajamo - Sablja okolo, a Letz i ja popreko do Kraljice kamo stižemo prvi i iskrcamo torbu suhog lišča ispred recepcije, pa gospon malo negoduje, ali ubrzo se sve sređuje, dolazimo k sebi, naručujemo pivu, analiziramo kartu i čekamo ostale.
Sve u svemu opet krasan brutalni treningić, neki su očito bili tako sretni što su preživjeli da su naručeno i popijeno zaboravili platiti pa je na kraju ostao ceh koji možete vidjeti u prilogu, nadam se da će se isti javiti i nadoknaditi troškove :)
Ne znamo kaj je bilo sa Tonijem i Markom. Čekali smo ih do 22:22, što dokazuje i neplaćeni račun. Sho-Kre je viđen na spust po Leusteku, samo je projurio pored nas. Nadamo se da nije tražio neku kontrolu. Uglavnom javite se da vas uvrstimo u rezultate.
Evo javili se Toni i Marko. Imaju sve kontrole. Trebalo im je 4:49, ali nisu odustali.
UPRI!
Dalje navodno neka kućica, opet bauljaona no kako ima još uvijek puno ljudi nekako je slučajno nalazimo. Bez napadnog detalja, u magli, na širokoj padini Smerkeove karte teško je pronaći takav detalj.
Dalje bi trebalo biti lakše.. Penjemo se lagano do jednog vrhića i nailazimo na kontrolu malo ranije od očekivanog i nije baš na vrhiću, ali greška nije velika pa ćemo to oprostiti ovaj put :)
Do 5. kt. hranilice opet masovka, spuštanje blagom uvalom, putić, potočić, a nakon toga malo probijanja kroz gustiše. Cijela ta istočna padina Bačunskog brega je mlada šuma i svako probijanje van puta je prilično teško i krvavo, sporo i naporno. Tu smo preostali Lino i ja sami u nekoj varijanti, ispadamo na put i čujemo glasove s druge strane, ja pronalazim odličan putić čiji smjer paše i odlazim do kontole gdje srećem Sablju i Letza koji stižu sa skroz druge strane. Ostalih više nema, u odlasku s kontrole čujemo glasove i vidimo svjetla s raznih strana, čini se da su na tom nosiću mnogi zabrazdili... Opet malo probijanja kroz gustu mladu šumu pa nekako do idućeg puta a njime do kanjona, uz kanjon do čeke koja je na mističnom proplanku usred gustiša. Čak i ovdje srećemo neke ljude koji misle da još uvijek traže šesticu.
Penjemo dalje malo prejužno pa umjesto da ispadnemo na Bačunsko sedlo dolazimo na grebenski putić koji ide sa Strmopeći pa se nepotrebno još malo penjemo i spuštamo. Dalje više nema dileme, do Stare Pile pa uz potok do križanja i onda prekrasan UPRI uspončić po lijepom grebenu do Runolista. Nažatost oko Stare Pile je šumarija imala veselicu pa se malo valjamo u blatu, padamo u potok pokušavajući isto zaobići. Od Runolista malo po markaciji malo poprijeko, kako tko, na kraju se razdvajamo - Sablja okolo, a Letz i ja popreko do Kraljice kamo stižemo prvi i iskrcamo torbu suhog lišča ispred recepcije, pa gospon malo negoduje, ali ubrzo se sve sređuje, dolazimo k sebi, naručujemo pivu, analiziramo kartu i čekamo ostale.
Sve u svemu opet krasan brutalni treningić, neki su očito bili tako sretni što su preživjeli da su naručeno i popijeno zaboravili platiti pa je na kraju ostao ceh koji možete vidjeti u prilogu, nadam se da će se isti javiti i nadoknaditi troškove :)
Ne znamo kaj je bilo sa Tonijem i Markom. Čekali smo ih do 22:22, što dokazuje i neplaćeni račun. Sho-Kre je viđen na spust po Leusteku, samo je projurio pored nas. Nadamo se da nije tražio neku kontrolu. Uglavnom javite se da vas uvrstimo u rezultate.
Evo javili se Toni i Marko. Imaju sve kontrole. Trebalo im je 4:49, ali nisu odustali.
UPRI!
