Ajmoooooooooooo! Fraza iz naslova je prvo što mi je palo na pamet kad smo stigli u cilj. Istina, malo je glupo i pretenciozno sebe nazivati titanom, pogotovo nakon što si iz te borbe izašao kao pobjednik, ali u nedostatku boljeg i realnijeg naslova, poslužit će i ovaj.
Možda nekom površnom poznavaocu pustolovne scene na papiru konkurencija nije izgledala jaka i puno njih je mislilo da imamo osiguranu pobjedu. Znao sam da smo Pena i ja dobra kombinacija i da imamo odličan score na dosadašnjim nastupima: jedno prvo, jedno treće i jedno četvrto mjesto, kao i nastup na Single race-u na kojem smo skoro cijelu utrku prošli zajedno i stigli treći/četvrti u cilj (Klemen nas je prešprintao pola km prije cilja).
Možda nekom površnom poznavaocu pustolovne scene na papiru konkurencija nije izgledala jaka i puno njih je mislilo da imamo osiguranu pobjedu. Znao sam da smo Pena i ja dobra kombinacija i da imamo odličan score na dosadašnjim nastupima: jedno prvo, jedno treće i jedno četvrto mjesto, kao i nastup na Single race-u na kojem smo skoro cijelu utrku prošli zajedno i stigli treći/četvrti u cilj (Klemen nas je prešprintao pola km prije cilja).
Prijavljeno je bilo samo 6 timova u Ultra kategoriji, a ove godine nije bilo slovenskih timova koji često dolaze na utrke Pustolovne lige, a skoro jednako često odlaze doma s pobjedom.
Ali to ne znači da nam konkurencija nije bila jaka. Prošlogodišnji pobjednici Andračić/Jonjić i tim GSS Osijek (stara iskusnjara Soldo i ovogodišnji treći sa Medotreka Šošić) definitivno su garantirali uzbudljivu utrku. Bio je tu i Mario Gotal kojeg dugo nije bilo na pustolovkama, ali ako je u dobroj formi, može iznenaditi. A i njegov partner mi je bio potpuno nepoznat, pa je respekt definitivno postojao. Tako da sam mislio da će se ta tri tima, uz nas, boriti za postolje. Sva tri tima su imala prednost domaćeg terena, koja uz, na dijelovima, lošu kartu može biti ponekad presudna.
Prognoza je bila neobećavajuća i vjerujem da je dosta timova zbog toga odustalo. No to se pokazalo lošom odlukom, jer nas je nebo pomazilo, tako da je utrka protekla u skoro idealnim uvjetima. Kiša nas je ulovila tek zadnjih sat vremena utrke, a pravi pljusak je počeo 5 minuta nakon što smo ušli u cilj. No trčim pred rudo...
Kao što rekoh, na Ultri je bilo 6 timova. Startali smo kanuom. Znali smo da će nam ta disciplina biti najslabija točka i da ćemo na trčanju i biciklu morati nadoknađivati zaostatak sa veslanja. Ne zato što smo mi tako loši, nego zato što su ostali dosta bolji od nas. ;)
Nakon par kilometara veslanja prelazimo na trčanje kao peti i u daljini vidimo prve timove. Odlučujemo stisnuti gas do daske da pokušamo anulirati prednost koju su nam napravili na kanuu. To nam polazi za rukom (nogom?) i na prvoj kontroli stižemo vodeće i uskoro izbijamo na čelo. Ali zbog loše karte malo vodstvo ne traje dugo, pa na kanu ipak stižemo treći.
Veslamo do slijedeće tranzicije, gdje prelazimo na bajkove. Ubrzo stižemo prve dvije ekipe koje su zapele kod jedne kontrole i opet preuzimamo vodstvo. Pokušavamo im pobjeći i napraviti što veću prednost do povratka na veslanje. Na tranziciju dolazimo sa par minuta prednosti...
Ponovo ulazimo u kanu i veslamo prema drugom trekingu. Uživamo u veslanju Karašicom, uskom vijugavom riječicom i mada smo se bojali ovako dugog veslanja u kanuu, oboje konstatiramo da nam je ovo najbolji dio utrke. Ovo je bila najduža dionica kanua (oko 9 km) nakon koje smo bili prilično zadovoljni, jer smo je odlično odradili. Krećemo na treking sa timom Andračić/Jonjić koji su nas dostigli tek pred kraj veslanja, a ubrzo nas na trčanju stižu i Soldo/Šošić. Sada smo opet svi na okupu i odlučujemo skratiti put do jedne od kontrola plivanjem, pa prelazimo rijeku i pokušavamo pronaći KT.
A/J prvi nalaze kontrolu i ubrzo nam nestaju iz vidokruga. Ali mi odabiremo bolji put do kule na kojoj nas čeka abseil, na koji dolazimo prvi. Nakon abseila ponovo slijedi veslanje. Ovo je bila zadnja dionica veslanja i znali smo da ako uspijemo zadržati vodstvo do tranzicije na bicikle, velike su šanse da ćemo stići prvi u cilj.
Na veslanju uspijevamo zadržati vodstvo, pa dolazimo na tranziciju sa par minuta prednosti i uz kišu krećemo na zadnju dionicu utrke. Uskoro smo totalno mokri, pa čak odlučujemo skratiti put plivajući preko rijeke sa biciklima na ramenima. Ne znam da li nam se taj manevar isplatio, jer smo na slijedeću kontrolu stigli par minuta prije A/J, a oni nisu plivali. ;)
Zajedno pronalazimo kontrolu, a na povratku s nje mimoilazimo Soldu i Šošića. Pena i ja pojačavamo tempo i ponovo uspijevamo pobjeći pratnji. Skupljamo još dvije kontrole i prednost ispred A/J je sad već nekih 7-8 minuta, pa jurimo prema cilju skoro sigurni u pobjedu. Ali tu radimo grešku, jer smo krivo shvatili upute i gubimo par minuta na mozganje oko zadnje KT. Ipak stižemo u cilj par minuta prije drugoplasiranih Andračića i Jonjića.
Još jedna zanimljiva utrka u organizaciji Barabera koji su sve bolji u smišljanju načina kako pretvoriti slavonsku ravnicu u zanimljiv poligon za pustolovne utrke. Uživali smo u neizvjesnoj i napetoj borbi sa domaćim timovima i u gostoljubivosti Barabera koji su učinili sve da se svaki put kad im dođemo u goste osjećamo kao kod kuće.
Shiki i Ivana su zaokružili uspješan dan za Perpetuum trećim mjestom u Light kategoriji i prvim u mješovitim timovima.
Ali to ne znači da nam konkurencija nije bila jaka. Prošlogodišnji pobjednici Andračić/Jonjić i tim GSS Osijek (stara iskusnjara Soldo i ovogodišnji treći sa Medotreka Šošić) definitivno su garantirali uzbudljivu utrku. Bio je tu i Mario Gotal kojeg dugo nije bilo na pustolovkama, ali ako je u dobroj formi, može iznenaditi. A i njegov partner mi je bio potpuno nepoznat, pa je respekt definitivno postojao. Tako da sam mislio da će se ta tri tima, uz nas, boriti za postolje. Sva tri tima su imala prednost domaćeg terena, koja uz, na dijelovima, lošu kartu može biti ponekad presudna.
Prognoza je bila neobećavajuća i vjerujem da je dosta timova zbog toga odustalo. No to se pokazalo lošom odlukom, jer nas je nebo pomazilo, tako da je utrka protekla u skoro idealnim uvjetima. Kiša nas je ulovila tek zadnjih sat vremena utrke, a pravi pljusak je počeo 5 minuta nakon što smo ušli u cilj. No trčim pred rudo...
Kao što rekoh, na Ultri je bilo 6 timova. Startali smo kanuom. Znali smo da će nam ta disciplina biti najslabija točka i da ćemo na trčanju i biciklu morati nadoknađivati zaostatak sa veslanja. Ne zato što smo mi tako loši, nego zato što su ostali dosta bolji od nas. ;)
Nakon par kilometara veslanja prelazimo na trčanje kao peti i u daljini vidimo prve timove. Odlučujemo stisnuti gas do daske da pokušamo anulirati prednost koju su nam napravili na kanuu. To nam polazi za rukom (nogom?) i na prvoj kontroli stižemo vodeće i uskoro izbijamo na čelo. Ali zbog loše karte malo vodstvo ne traje dugo, pa na kanu ipak stižemo treći.
Veslamo do slijedeće tranzicije, gdje prelazimo na bajkove. Ubrzo stižemo prve dvije ekipe koje su zapele kod jedne kontrole i opet preuzimamo vodstvo. Pokušavamo im pobjeći i napraviti što veću prednost do povratka na veslanje. Na tranziciju dolazimo sa par minuta prednosti...
Ponovo ulazimo u kanu i veslamo prema drugom trekingu. Uživamo u veslanju Karašicom, uskom vijugavom riječicom i mada smo se bojali ovako dugog veslanja u kanuu, oboje konstatiramo da nam je ovo najbolji dio utrke. Ovo je bila najduža dionica kanua (oko 9 km) nakon koje smo bili prilično zadovoljni, jer smo je odlično odradili. Krećemo na treking sa timom Andračić/Jonjić koji su nas dostigli tek pred kraj veslanja, a ubrzo nas na trčanju stižu i Soldo/Šošić. Sada smo opet svi na okupu i odlučujemo skratiti put do jedne od kontrola plivanjem, pa prelazimo rijeku i pokušavamo pronaći KT.
A/J prvi nalaze kontrolu i ubrzo nam nestaju iz vidokruga. Ali mi odabiremo bolji put do kule na kojoj nas čeka abseil, na koji dolazimo prvi. Nakon abseila ponovo slijedi veslanje. Ovo je bila zadnja dionica veslanja i znali smo da ako uspijemo zadržati vodstvo do tranzicije na bicikle, velike su šanse da ćemo stići prvi u cilj.
Na veslanju uspijevamo zadržati vodstvo, pa dolazimo na tranziciju sa par minuta prednosti i uz kišu krećemo na zadnju dionicu utrke. Uskoro smo totalno mokri, pa čak odlučujemo skratiti put plivajući preko rijeke sa biciklima na ramenima. Ne znam da li nam se taj manevar isplatio, jer smo na slijedeću kontrolu stigli par minuta prije A/J, a oni nisu plivali. ;)
Zajedno pronalazimo kontrolu, a na povratku s nje mimoilazimo Soldu i Šošića. Pena i ja pojačavamo tempo i ponovo uspijevamo pobjeći pratnji. Skupljamo još dvije kontrole i prednost ispred A/J je sad već nekih 7-8 minuta, pa jurimo prema cilju skoro sigurni u pobjedu. Ali tu radimo grešku, jer smo krivo shvatili upute i gubimo par minuta na mozganje oko zadnje KT. Ipak stižemo u cilj par minuta prije drugoplasiranih Andračića i Jonjića.
Još jedna zanimljiva utrka u organizaciji Barabera koji su sve bolji u smišljanju načina kako pretvoriti slavonsku ravnicu u zanimljiv poligon za pustolovne utrke. Uživali smo u neizvjesnoj i napetoj borbi sa domaćim timovima i u gostoljubivosti Barabera koji su učinili sve da se svaki put kad im dođemo u goste osjećamo kao kod kuće.
Shiki i Ivana su zaokružili uspješan dan za Perpetuum trećim mjestom u Light kategoriji i prvim u mješovitim timovima.
