Snijega na mjestima preko po metra! Unatoč prognozi koja je garantirala kišu, snijeg i niske temperature, četvero odvažnih u sastavu Marović, Nada, Igor i ja odlučili smo provesti subotu na KITI. I to ni više ni manje, nego na onoj od Medvida.
Na startu u Begovom Razdolju se osim nas skupilo još 12 timova, spremnih na par sati uživanja u zimskim radostima. Staza se sastojala od 8 kontrola pa smo prema prvoj krenuli trčeći u grupi.
Na startu u Begovom Razdolju se osim nas skupilo još 12 timova, spremnih na par sati uživanja u zimskim radostima. Staza se sastojala od 8 kontrola pa smo prema prvoj krenuli trčeći u grupi.
Močenje stopala sredili smo već nakon par stotina metara tako da do cilja nije uopće bilo potrebe paziti da ne zagazimo u ledenu lokvu ili u (pre)duboki snijeg. A toga stvarno nije manjkalo na stazi.
Nakon što su dečki kavalirski Nadi i meni isprtili uspon na Bijelu kosu, sjurili smo se nizbrdo do Žute poljane odakle je slijedio uspon na Kulu, vrh Bjelolasice. Malo smo petljali oko pronalaska grebena – vrh visok preko 1.500 m u snježnoj magli se nevjerojatno dobro može zakamuflirati. No, ipak smo dospjeli do Kule i obavili obavezni foto-session.
Nakon što su dečki kavalirski Nadi i meni isprtili uspon na Bijelu kosu, sjurili smo se nizbrdo do Žute poljane odakle je slijedio uspon na Kulu, vrh Bjelolasice. Malo smo petljali oko pronalaska grebena – vrh visok preko 1.500 m u snježnoj magli se nevjerojatno dobro može zakamuflirati. No, ipak smo dospjeli do Kule i obavili obavezni foto-session.
Edijev i Igorov usporedni GPS trag. Edijev je malo slabije boje
Na grebenu je neugodno puhalo pa smo spas potražili među stablima i sjurili se na 400 m niži makadam. Trčanje, odnosno pokušaj trčanja nizbrdo kroz snijeg dubok preko pola metra je bila jako zabavna metoda zagrijavanja stopala i prstiju na rukama.
Nakon što smo se javili na raport GSS-ovcima na makadamu, a Marović im ukratko prepričao gdje smo sve bili, koliko puta je Igor pao u snijeg, koje stablo je zapišao medvjed, itd., krenuli smo dalje u potragu za iduće dvije kontrole: jednu na Vlaškim livadama, a drugu skrivenu u sjecištu dva suha potoka. Marović je brižljivo dokumentirao naše kretanje fotoaparatom, a Igor je vodio orijentaciju do Jančarice.
Tamo su nas GSS-ovci počastili toplim čajem nakon kojeg je bilo teško (barem meni) natjerati se u pokret prema posljednjoj kontroli. Tad je već prošlo više od 4 sata od starta, a već neko vrijeme smo bili sasvim mokri od kiše i snijega. Srećom, dečki su jako dobro naciljali kontrolu skrivenu na bezimenom vrhu. Mada smo odabrali dužu varijantu, kretali smo se brže i bilo nam je puno toplije. Nakon što smo se konačno dočepali grebena, dolazak do papirića s kontrolom mi se činio beskonačno dugim zbog hladnog vjetra. Ali kad smo konačno obavili i taj dio, sve se nekako činilo lakšim. Igor je predložio odličnu varijantu povratka do cilja i za čas nas doveo do tamo.
Nakon skoro 24 km,oko 1.250 m uspona i 6 sati provedenih na vjetru, snijegu i hladnoći, trebalo nam je valjda pola sata da se presvučemo u toplu i suhu odjeću. Kad ruke izgledaju kao debele pljeskavice s 5 još debljih ćevapa, nije to nimalo lagan posao.
Za 20 kn smo te subote dobili karte u folijama, lijepo osmišljenu stazu, čaj pored tople peći usred utrke koja to zapravo i nije, pratnju GSS-a, i kombinaciju uživanja i smrzavanja na prvom ovosezonskom snijegu. KITU od Medvida svakako ne treba propustiti.
Dolje je i mala galerija, da ne bi bilo da je Marović džabe slikao.
Nakon što smo se javili na raport GSS-ovcima na makadamu, a Marović im ukratko prepričao gdje smo sve bili, koliko puta je Igor pao u snijeg, koje stablo je zapišao medvjed, itd., krenuli smo dalje u potragu za iduće dvije kontrole: jednu na Vlaškim livadama, a drugu skrivenu u sjecištu dva suha potoka. Marović je brižljivo dokumentirao naše kretanje fotoaparatom, a Igor je vodio orijentaciju do Jančarice.
Tamo su nas GSS-ovci počastili toplim čajem nakon kojeg je bilo teško (barem meni) natjerati se u pokret prema posljednjoj kontroli. Tad je već prošlo više od 4 sata od starta, a već neko vrijeme smo bili sasvim mokri od kiše i snijega. Srećom, dečki su jako dobro naciljali kontrolu skrivenu na bezimenom vrhu. Mada smo odabrali dužu varijantu, kretali smo se brže i bilo nam je puno toplije. Nakon što smo se konačno dočepali grebena, dolazak do papirića s kontrolom mi se činio beskonačno dugim zbog hladnog vjetra. Ali kad smo konačno obavili i taj dio, sve se nekako činilo lakšim. Igor je predložio odličnu varijantu povratka do cilja i za čas nas doveo do tamo.
Nakon skoro 24 km,oko 1.250 m uspona i 6 sati provedenih na vjetru, snijegu i hladnoći, trebalo nam je valjda pola sata da se presvučemo u toplu i suhu odjeću. Kad ruke izgledaju kao debele pljeskavice s 5 još debljih ćevapa, nije to nimalo lagan posao.
Za 20 kn smo te subote dobili karte u folijama, lijepo osmišljenu stazu, čaj pored tople peći usred utrke koja to zapravo i nije, pratnju GSS-a, i kombinaciju uživanja i smrzavanja na prvom ovosezonskom snijegu. KITU od Medvida svakako ne treba propustiti.
Dolje je i mala galerija, da ne bi bilo da je Marović džabe slikao.
