Chicken fight
Trčanje i sport volim iz mnogih razloga ali mislim da su mi najdraži ljudi koje upoznaješ putem. Sjajna ekipa, otkačena. Svak je poseban, individualac. I možeš biti što god želiš. Ja sam imala sreće i upoznala mnoge divne ljude, sa nekim postala prijatelj za do groba. Jedna takva mi ja Paulica. Upoznale smo se na trkama i bile smo ljute protivnice. Dok nismo skužile da volim raditi iste stvari, baviti se istim hobijima, slušamo istu mjuzu i dijelimo mnoge stavove. I tako po trkama jedna protiv druge, nakon trke zajedno pijemo pivicu.
I veli meni Paulica pa kaj nebi išle na neku avanturističku skup. To se ide u paru. Bude nam super. Bumo se zafrkavale. Pa reko, ajd da i to probam. Ona predložila Baraber Adventure Race, jer je uvod u sezonu, najlakša, nema visinske, sve je ravno. Kao završimo tih 100km u 6 sati. E koja navlakuša... ;)
I dobro u petak putujemo pa ja došla dan ranije u Zg i dok nam Paulica služi pare, ja nam mijenjam i skladištim zimske gume :D i kuham za carboloading, puno riže i tijesta. Završna pakiranja u auto dok ju tjeram da u sebe trpa tijesto sa tunom (Server prigovara kak smrdi) i izotonike. I nas troje krećemo crvenom strijelom put Belišća.
Stižemo navečer, oko pola 7. U 9 je brifing pa taman stignemo naučit veslat prije trke. Da da, spremamo se na trku od 100km i učimo veslat dan ranije. Presmiješno. Paula je već veslala al mora naučit krmit i širit, a ja... Ja neznam primit veslo u ruke. Neznam ni sjest u čamac. Koja noga kam, koja ruka kam, ah ti udovi. Al dobro, di ima volje ima i načina. Rekli su da će biti više etapa veslanja pa će biti kraće. Ajde, to može. Veselimo se sutrašnjoj trci. Na brifingu u skupimo informacije i doma spremit ruksake za ujutro i spavat.
Spavanje, buđenje u 6, ujutro još žderkanje i juuuriš na trku. Još ja onako lagano slažem stvari kao do 8 stignem, a Paula pizdi. Moramo u 7 bit tam. Ja blejim ko tele nemam pojma. Navrat nanos utrpa ona mene u crvenu strijelu, bez Servera koji nema strpljenja za takav stres pred trku pa se pokupio s ekipom koja kreće na vrijeme, i mi zapičile prema mjestu zločina. Tamo sve prepuno ekipe koja se sprema, ja nam jurim po vesla i prsluke i naravno nabavljam kavu. Vičem tamo po dvorištu kluba, sretna sam. Paula se smije jer je samo mene čut. Svaki put kad spiker pročita timove i izgovori u mikrofon „Perpetuum patkice“ vrisak sreće se prolomi :P
Uglavnom, sve je spremno i trka počinje. Mi smo treći tim koji starta. Prvi zadatak nam je da sa prslucima i veslom trčimo do kontrole di su nam čamci. Odmah na startu imamo močenje jer su čamci na otočiću usred Drave. Voda je topla i mi skidamo tenisice i ulazimo. Tu Paula već vadi fotić i glumi turista :)
I dobro u petak putujemo pa ja došla dan ranije u Zg i dok nam Paulica služi pare, ja nam mijenjam i skladištim zimske gume :D i kuham za carboloading, puno riže i tijesta. Završna pakiranja u auto dok ju tjeram da u sebe trpa tijesto sa tunom (Server prigovara kak smrdi) i izotonike. I nas troje krećemo crvenom strijelom put Belišća.
Stižemo navečer, oko pola 7. U 9 je brifing pa taman stignemo naučit veslat prije trke. Da da, spremamo se na trku od 100km i učimo veslat dan ranije. Presmiješno. Paula je već veslala al mora naučit krmit i širit, a ja... Ja neznam primit veslo u ruke. Neznam ni sjest u čamac. Koja noga kam, koja ruka kam, ah ti udovi. Al dobro, di ima volje ima i načina. Rekli su da će biti više etapa veslanja pa će biti kraće. Ajde, to može. Veselimo se sutrašnjoj trci. Na brifingu u skupimo informacije i doma spremit ruksake za ujutro i spavat.
Spavanje, buđenje u 6, ujutro još žderkanje i juuuriš na trku. Još ja onako lagano slažem stvari kao do 8 stignem, a Paula pizdi. Moramo u 7 bit tam. Ja blejim ko tele nemam pojma. Navrat nanos utrpa ona mene u crvenu strijelu, bez Servera koji nema strpljenja za takav stres pred trku pa se pokupio s ekipom koja kreće na vrijeme, i mi zapičile prema mjestu zločina. Tamo sve prepuno ekipe koja se sprema, ja nam jurim po vesla i prsluke i naravno nabavljam kavu. Vičem tamo po dvorištu kluba, sretna sam. Paula se smije jer je samo mene čut. Svaki put kad spiker pročita timove i izgovori u mikrofon „Perpetuum patkice“ vrisak sreće se prolomi :P
Uglavnom, sve je spremno i trka počinje. Mi smo treći tim koji starta. Prvi zadatak nam je da sa prslucima i veslom trčimo do kontrole di su nam čamci. Odmah na startu imamo močenje jer su čamci na otočiću usred Drave. Voda je topla i mi skidamo tenisice i ulazimo. Tu Paula već vadi fotić i glumi turista :)
Paulino uobičajno poziranje
Hm da, vrhunski primjerak :D I tako mi zaveslale po prvi put. Lijevo, desno, nikako držati pravac, al eto nosi nas Drava nizvodno pa ok. Svi nas timovi polako prestižu, al dobro, vidje ćemo se na bajku :) E sad, tu smo bile svjedoci dva pototpa, jedan je završio dobro jer su natjecatelji okrenuli kanu, ukrcali se i otplovili dalje. A drugi, čamac jednog od naših najperspektivnijih timova Perpetuum tratinčice, je nažalost potonuo na dno, usprkos nastojanjima Kove da ga nogama izvuče (???) i Mance koja mu je davala podršku gromoglasnim smijehom. Kasnije se pisalo u medijima o tom potopu, citiram: "U jednom trenutku smo zahvaljujući OLUJNOM VJETRU ostali i bez čamca- završio je na dnu Drave, potopljen." Ah ta žuta štampa... Kupimo kontrolu i vraćamo se u start po hendikep bicikl, tj. bicikl vozimo na kanuu uzvodno do otočića i onda krećemo sa jednim bajkom treking. Jedna trči, druga vozi. E sad to kaj smo mi dva mala debilčeka pa nam ne padne na pamet da ona koja vozi bicikl može i nosit oba ruksaka ili još bolje da jedna vozi drugu na volanu ko Vukodlak Servera (žao mi je kaj ne postoji foto zapis). Al odradimo mi to i fino prestignemo jedan tim. I to Paula trči i mi ih vidimo ispred. Ja reko, ajmo se sad zamijenit pa da ja potegnem. I tako mi njih prođemo sa smiješkom. Oni kukaju za nama, lako tako kad ste trkačice...
Dolazimo do kontrole 10, čeke pored kanala, sustižemo Perpetuum Cikluse i saznajemo da su i Bero i Mateja ostali iza nas. Dečkima se vidi strah u očima, zjenice se šire, jer stižu ih Patkice ;) I mi započnemo jurnjavu prema kuli. Tko će se prvi dočepat abseila. Deki i ja trčimo, a Paulica i Habuš voze bicikl. Ko će biti brži?! Ja trčim kolko ide, pazim na disanje, a Habuš me pokušava sabotirat sa pričom. Ignoriram ga i Paula mu odgovara. Al u jednom trenutku nemrem više izdržat i prasnem u smijeh što me uspori, gotovo sam stala i tu Deki i Habuš (sa pobjedničkim uzvicima i prstom u zraku) pojure naprijed prema kuli... I skrenu lijevo umjesto desno. Hihi eto ti sad Habek :D Paulica i ja skrenemo desno i pojurimo prema ulazu u kulu. Jeeeej evo nas na abseilu. Iza nas čujemo kako Habuš zapomaže: "Ajme meni, kukulele, stigle nas Patkice, očito su brže i bolje od nas!" I suze mu potekoše niz obraze. Bilo mi ga sve teško gledat u tom cvijetnom dresiću. Kako je nježan i plah.
Dolazimo do kontrole 10, čeke pored kanala, sustižemo Perpetuum Cikluse i saznajemo da su i Bero i Mateja ostali iza nas. Dečkima se vidi strah u očima, zjenice se šire, jer stižu ih Patkice ;) I mi započnemo jurnjavu prema kuli. Tko će se prvi dočepat abseila. Deki i ja trčimo, a Paulica i Habuš voze bicikl. Ko će biti brži?! Ja trčim kolko ide, pazim na disanje, a Habuš me pokušava sabotirat sa pričom. Ignoriram ga i Paula mu odgovara. Al u jednom trenutku nemrem više izdržat i prasnem u smijeh što me uspori, gotovo sam stala i tu Deki i Habuš (sa pobjedničkim uzvicima i prstom u zraku) pojure naprijed prema kuli... I skrenu lijevo umjesto desno. Hihi eto ti sad Habek :D Paulica i ja skrenemo desno i pojurimo prema ulazu u kulu. Jeeeej evo nas na abseilu. Iza nas čujemo kako Habuš zapomaže: "Ajme meni, kukulele, stigle nas Patkice, očito su brže i bolje od nas!" I suze mu potekoše niz obraze. Bilo mi ga sve teško gledat u tom cvijetnom dresiću. Kako je nježan i plah.
Pustolovni guru Habuš
Nakon abseila na kuli konačno imamo svaka svoj bajk i jurimo dalje u osvajanje kontroli! Paula me gonja ko luda, a njoj laganica. Tri tima koja smo prestigle komentiraju kak smo jake na bajku dok ona meni viče: "Moraš više trenkaaaaaat!" Uf, a od treninga bajka iza sebe imam tri nastupa na sajmenim danim :) Ajde dobro. Tu se koljemo sa Linom i Teom, svako malo ih sustižemo. Ali jbga njihova orijentacija je pobijedila u trenutku kad je Paula koja ima kartu odlučila posluhnut mene koja ju nemam :P pa smo krenule lijevo umjesto desno. Da da, to je moja moć uvjeravanja. Ali bajk nam fakat ide super i sustižemo još dva tima lokalaca iz Belišća. Jedan od tih timova je završio na drugom mjestu, prokleti veslači. Al dečki su si skoro jaja pojeli. Neka neka, još bute vi vidli Patkice...
I tako sve ide dobro osim kilometraže. Trka je dulja nego što je najavljeno i 100 km je ostalo daleko iza nas. A bome i onih 6 sati je počelo lagano prelazit u 11 sati. Dolazimo do IV tranzicije na veslanje. Kažu nam da je trka preusmjerena i da se sad vesla 10 km uzvodno direktno u cilj. 10 km uzvodno! Haloooooo!!! Pa jedva smo preživjele 3 nizvodno u jednom cugu. Niš mi hrabro krenemo al nejde. Ja tri zaveslaja i rame otpada. Tri zaveslaja i pauza. Ne mičemo se. Idemo u rikverc, a pada noć i sprema se nevrijeme. Već vidim GSS kak nas izvlači. Paula nabrijana, krv joj u očima ;) Kaj ćemo?! Niš viče ona ovima na obalu: "Jel još kamion sa biciklima tu?! Skidaj bajkove idemo u cilj njima." I taman stižu Bero i Mateja i mi zajedno učetvore peglamo bajkovima prema cilju. I evooooo naaaaaaas! Prvi ženski tim utrke (hihi i jedini), a pete u ukupnom poretku, neloše :) Konačno u cilju gdje dočekujemo timove koji su veslali i naše prvake Perpetuum gelenderovce, jedini tim kojeg u trci uopće nismo sretale. Bravo dečki :*
Svi se veselimo uz pivice i prepričavanje događaja sa trke u ugodnom društvu Barabera uz povremene komentare Angela sa vragolastim smiješkom: "Jeste htjeli brutalniju trku. Eto vam sad ravne Slavonije." E Angele dragi, uskoro će PUŽ pa se vidimo ;) Ja doduše volontiram, al bum ti se vragolasto nasmiješila kad mi dojdeš na tranziciju :*
Suma sumarum, sjajna trka, divni ljudi (sto puta ponavljam), zabava zagarantirana i partnerica do groba! Pussse mojoj Paulini :*
I tako sve ide dobro osim kilometraže. Trka je dulja nego što je najavljeno i 100 km je ostalo daleko iza nas. A bome i onih 6 sati je počelo lagano prelazit u 11 sati. Dolazimo do IV tranzicije na veslanje. Kažu nam da je trka preusmjerena i da se sad vesla 10 km uzvodno direktno u cilj. 10 km uzvodno! Haloooooo!!! Pa jedva smo preživjele 3 nizvodno u jednom cugu. Niš mi hrabro krenemo al nejde. Ja tri zaveslaja i rame otpada. Tri zaveslaja i pauza. Ne mičemo se. Idemo u rikverc, a pada noć i sprema se nevrijeme. Već vidim GSS kak nas izvlači. Paula nabrijana, krv joj u očima ;) Kaj ćemo?! Niš viče ona ovima na obalu: "Jel još kamion sa biciklima tu?! Skidaj bajkove idemo u cilj njima." I taman stižu Bero i Mateja i mi zajedno učetvore peglamo bajkovima prema cilju. I evooooo naaaaaaas! Prvi ženski tim utrke (hihi i jedini), a pete u ukupnom poretku, neloše :) Konačno u cilju gdje dočekujemo timove koji su veslali i naše prvake Perpetuum gelenderovce, jedini tim kojeg u trci uopće nismo sretale. Bravo dečki :*
Svi se veselimo uz pivice i prepričavanje događaja sa trke u ugodnom društvu Barabera uz povremene komentare Angela sa vragolastim smiješkom: "Jeste htjeli brutalniju trku. Eto vam sad ravne Slavonije." E Angele dragi, uskoro će PUŽ pa se vidimo ;) Ja doduše volontiram, al bum ti se vragolasto nasmiješila kad mi dojdeš na tranziciju :*
Suma sumarum, sjajna trka, divni ljudi (sto puta ponavljam), zabava zagarantirana i partnerica do groba! Pussse mojoj Paulini :*
| GPS track 2012-05-12 BAR Patkice.gpx |
 GALERIJA Paula |  GALERIJA Baraberi |
