Napadao novi snijeg...taman! Ta ledena kita i nije bila tako ledena kako se predvidjalo, možda noć uoči, pošto smo Igor i ja prenočili u kući škole mira, zajedno sa organizatorom Tomislavom Skenderom i njegovom draganom.Ti isti su nas tu istu večer izveli "van" i pokazali kako se mladi ondje druže. Bilo je svakako veselo..
Ujutro se ekipa počela okupljati već oko 8h i unatoč vremenskim neprilikama i očekivanoj prognozi skupile su se 42 lude glave i krenule u snježni pohod.
Ujutro se ekipa počela okupljati već oko 8h i unatoč vremenskim neprilikama i očekivanoj prognozi skupile su se 42 lude glave i krenule u snježni pohod.
Start je malo kasnio no to nije nikoga interesiralo, bilo je vremena za naslikavanje i smijeh se čuo sa svih strana. Prijetnja organizatora, ili bolje reći upozoravajuće riječi, da mu je tjedan dana prije, u još gorim vremenskim uvjetima trebalo cca.4sata za 10-ak km, nikoga nije previše uplašilo, barem tako mislim, te mogućnost da se izaberu 3 težine staze, većina se ipak odlučila na onu najdužu koja je bila sve samo ne teška i naporna i za tih, po mojem gps-u 20.62km, je Goranu Maroviću(Spika) i meni trebalo 4h i 5min laganog hoda i prčenja.
Prva kontrola je bio Maj vrh(1268m) i taj dio te, spuštanje na drugu kontrolu mi je bio uistinu najljepši, najzanimljiviji, najsmješniji i najuzbudljiviji.. Tu se hodalo jedan iza drugog, tu i tamo je netko pokušao kratiti ili što god je bio takvome plan, začas bi se opet svi sretali i zajedno stvarali vlakić te uporno propadali svakim korakom duboko u snijeg. Našeg dragog Beru iliti Vodju, moram pohvaliti,jer sam primijetila njegov nevjerojatno elegantan i nježan korak, čak i na momente kad je potrčao, činilo se uistinu nevjerojatnim kako ostaje na površini i da nisam imala buff preko ustiju,sigurno bi mi jezik ispao iz usta od čuđenja..Živio Buff,živio Bero!! Kt 2 smo našli začas, bacili skupnu fotku i uprli prema kt 3 koji se nalazio pored nekakvog jezerceta (nismo ga naravno vidjeli).Na putu do tamo smo se svi raštrkali, dio je otišao odmah u pravom smjeru,dio se išao uvjerit da li je to pravi smjer, a Nada i Bero su doslovce pobjegli od obje skupine u potrazi za novim uzbudjenjima i bar još jednim brdašcem, s obzirom da je bilo očigledno da ćemo dalje prtit samo po ravnjikavim djelovima.. Sada je već prva skupina ostavila tragove do jezerceta pa nismo morali razbijati glavu hodamo li po putu ili smo skrenuli s njega, samo je bilo upitno hoćemo li stati na obali ili ćemo se usput i okupati?! Nismo nasreću!
Frcnuli smo fotku na kontroli i uputili se prema Matić poljani i tamošnjih 26 partizana. Opet smo bacili jedan foto šuting svi u svim pozama i krenuli dalje. S obzirom da je makadam kako tako bio očišćen, nismo mogli odoljeti, a da ipak malo i ne potrčimo, te smo za sobom ostavili ekipu s kojom smo dotad hodali i u daljini vidjeli, te sustizali one koji su još onda bili krenuli pravim smjerom.. Stigli smo u Begovo razdolje(kt5), susreli Roceta i Andreju, koji su odmah odjurili dalje, a mi se pak odlučili za varijantu KUHANO VINO!!!A zašto i ne bi kad je besplatno, a moglo bi pasati!! Popili, bacili pokoju šalu i krenuli dalje da se ne bi ohladili. Opet nas put vodi po cesti, malo dosadnjikavo, ali šta je tu je. Slijedeća kontrola je vikendača od nekog gospona,tamo opet susrećemo nekolicinu, što sa kraće varijante i to one što se nikako ne mogu dogovorit,te ove brže, tj. Modrog i Kalčića, i tim što se hvali novim tenisicama- Roceta i Andreju, a i tim "Šume pjevaju" koji su jedini pičili sa krpljama. Palo je slikanje i svaki se odlučio za svoju varijantu-neki odmah na cestu, neki po putu, mi po azimutu pa do ceste malo kasnije..I svi smo ispali tu negdje skupa.. Zadnja kontrola je bio jarbol u centru Mrkoplja pa smo tako izabrali ne baš najljepšu varijantu po cesti..Ovi su se bacili u trk, ja nešto sporije, Spika je bio između. Modrušan i Kalčić su odjurili i više ih nismo vidjeli, ovi za njima i tako do cilja. Kod jarbola smo bacili posljednju sesiju naslikavanja, odozgo, sa strane i svakako, i kad je Spika uočio plakat od Jakova Faka i predložio da nastavimo slikanje s njim, ispred i sa strane, zaključih da to više nema smisla, da smo pred ciljem i da treba tamo i otići. Bacili smo lagani kas do tamo i stigli u toplo. Kao treći. Ne loše. Igor nas je dočekao u cilju sa začuđenim izrazom lica. Je pa što, nismo htjeli da dugo čeka.. Otišli se presvući u kuću,te navalili na klopu, dotad su stigli i ostali.. Zasjeli se za jedan stol, stisnuli jedan do drugoga, podružili se i brzo se svak uputio svojoj kući ili gdje je već tko poželio,ali se začas mjesto ispraznilo. Od mog plana da prespavamo i ovu noć, podružimo se s dragim ljudima uz igru i smijeh(ponijela i riziko), ovaj puta nije bilo ništa, ali tome se još uvijek nadam u jednoj od slijedećih KITA ili nekom sličnom druženju, a do tada: budite svi dobri i aktivni!!!
Prva kontrola je bio Maj vrh(1268m) i taj dio te, spuštanje na drugu kontrolu mi je bio uistinu najljepši, najzanimljiviji, najsmješniji i najuzbudljiviji.. Tu se hodalo jedan iza drugog, tu i tamo je netko pokušao kratiti ili što god je bio takvome plan, začas bi se opet svi sretali i zajedno stvarali vlakić te uporno propadali svakim korakom duboko u snijeg. Našeg dragog Beru iliti Vodju, moram pohvaliti,jer sam primijetila njegov nevjerojatno elegantan i nježan korak, čak i na momente kad je potrčao, činilo se uistinu nevjerojatnim kako ostaje na površini i da nisam imala buff preko ustiju,sigurno bi mi jezik ispao iz usta od čuđenja..Živio Buff,živio Bero!! Kt 2 smo našli začas, bacili skupnu fotku i uprli prema kt 3 koji se nalazio pored nekakvog jezerceta (nismo ga naravno vidjeli).Na putu do tamo smo se svi raštrkali, dio je otišao odmah u pravom smjeru,dio se išao uvjerit da li je to pravi smjer, a Nada i Bero su doslovce pobjegli od obje skupine u potrazi za novim uzbudjenjima i bar još jednim brdašcem, s obzirom da je bilo očigledno da ćemo dalje prtit samo po ravnjikavim djelovima.. Sada je već prva skupina ostavila tragove do jezerceta pa nismo morali razbijati glavu hodamo li po putu ili smo skrenuli s njega, samo je bilo upitno hoćemo li stati na obali ili ćemo se usput i okupati?! Nismo nasreću!
Frcnuli smo fotku na kontroli i uputili se prema Matić poljani i tamošnjih 26 partizana. Opet smo bacili jedan foto šuting svi u svim pozama i krenuli dalje. S obzirom da je makadam kako tako bio očišćen, nismo mogli odoljeti, a da ipak malo i ne potrčimo, te smo za sobom ostavili ekipu s kojom smo dotad hodali i u daljini vidjeli, te sustizali one koji su još onda bili krenuli pravim smjerom.. Stigli smo u Begovo razdolje(kt5), susreli Roceta i Andreju, koji su odmah odjurili dalje, a mi se pak odlučili za varijantu KUHANO VINO!!!A zašto i ne bi kad je besplatno, a moglo bi pasati!! Popili, bacili pokoju šalu i krenuli dalje da se ne bi ohladili. Opet nas put vodi po cesti, malo dosadnjikavo, ali šta je tu je. Slijedeća kontrola je vikendača od nekog gospona,tamo opet susrećemo nekolicinu, što sa kraće varijante i to one što se nikako ne mogu dogovorit,te ove brže, tj. Modrog i Kalčića, i tim što se hvali novim tenisicama- Roceta i Andreju, a i tim "Šume pjevaju" koji su jedini pičili sa krpljama. Palo je slikanje i svaki se odlučio za svoju varijantu-neki odmah na cestu, neki po putu, mi po azimutu pa do ceste malo kasnije..I svi smo ispali tu negdje skupa.. Zadnja kontrola je bio jarbol u centru Mrkoplja pa smo tako izabrali ne baš najljepšu varijantu po cesti..Ovi su se bacili u trk, ja nešto sporije, Spika je bio između. Modrušan i Kalčić su odjurili i više ih nismo vidjeli, ovi za njima i tako do cilja. Kod jarbola smo bacili posljednju sesiju naslikavanja, odozgo, sa strane i svakako, i kad je Spika uočio plakat od Jakova Faka i predložio da nastavimo slikanje s njim, ispred i sa strane, zaključih da to više nema smisla, da smo pred ciljem i da treba tamo i otići. Bacili smo lagani kas do tamo i stigli u toplo. Kao treći. Ne loše. Igor nas je dočekao u cilju sa začuđenim izrazom lica. Je pa što, nismo htjeli da dugo čeka.. Otišli se presvući u kuću,te navalili na klopu, dotad su stigli i ostali.. Zasjeli se za jedan stol, stisnuli jedan do drugoga, podružili se i brzo se svak uputio svojoj kući ili gdje je već tko poželio,ali se začas mjesto ispraznilo. Od mog plana da prespavamo i ovu noć, podružimo se s dragim ljudima uz igru i smijeh(ponijela i riziko), ovaj puta nije bilo ništa, ali tome se još uvijek nadam u jednoj od slijedećih KITA ili nekom sličnom druženju, a do tada: budite svi dobri i aktivni!!!
