Obavezna oprema: lopatica i pas Srijeda 23.10.
Doktor mi šiva ranu na koljenu koje sam porezao par sati prije na NMT-u. Na moje pitanje da li ću moći na utrku drugi vikend, zgraža se i preporučuje strogo mirovanje.
Ne sviđa mi se ovaj doktor.
Četvrtak 24.10.
Na moje pitanje da li ću moći na utrku drugi vikend, doktor odgovara: “Normalno da da. Možeš već DANAS voziti bicikl."
Sviđa mi se ovaj doktor. Njegovo ime je Penavić. Ivan Penavić. Doktor Ivan Penavić.
Pouka koja se može iz ovoga izvući je da nema loše dijagnoze, samo treba naći pravog doktora.
Doktor mi šiva ranu na koljenu koje sam porezao par sati prije na NMT-u. Na moje pitanje da li ću moći na utrku drugi vikend, zgraža se i preporučuje strogo mirovanje.
Ne sviđa mi se ovaj doktor.
Četvrtak 24.10.
Na moje pitanje da li ću moći na utrku drugi vikend, doktor odgovara: “Normalno da da. Možeš već DANAS voziti bicikl."
Sviđa mi se ovaj doktor. Njegovo ime je Penavić. Ivan Penavić. Doktor Ivan Penavić.
Pouka koja se može iz ovoga izvući je da nema loše dijagnoze, samo treba naći pravog doktora.
Dakle, ipak ne odustajem od Lova na tartuf i u subotu ujutro dolazimo u Buzet. Partnerica je ista kao i prošle godine, a tu su čak i ljuti konkurenti - Žine i Meta koji su nas prošle godine dobili za 8 minuta. Prognoza je bila očajna, ali na sreću dan je ispao idealan i prva kiša je pala tek oko 17, sat vremena nakon završetka utrke, dok smo mi pijuckali pivu i ljuštili kestene.
Za one koji ne znaju, koncept utrke je spoj trekinga i vožnje bicikla. Ove godine je naglasak stavljen na treking, pa je tako bicikl služio samo kao sredstvo da se prebacujemo s jednog trekinga na drugi, s time da svaki put trebamo proći mjesto starta na kojem dobivamo informaciju u lokaciji sljedeće tranzicije.Osobno mi takav koncept ne odgovara, jer na biciklu, za koji volim misliti da mi je jača strana, nije bilo potrebno skretati s asfalta niti se nešto posebno orijentirati. Svejedno mi se ideja svidjela i mislim da je to element o kojem bi se dalo razmisliti kao nekoj vrsti evolucije trekinga.
Sveukupno su bila 3 trekinga i dvije gradske orijentacije, s tri bicikliranja između.
Utrka je krenula mini gradskom orijentacijom s tri više-manje trivijalne točke koje smo mogli skupljati po redoslijedu koji sami odaberemo. Ekipe su se razbježale na sve strane i nakon nekih 20-ak minuta se vraćamo na start, gdje uzimamo bicikle i vozimo se na prvi treking. Karta mi je krivo složena u map holderu na bajku pa ne vidim točno kojim putem treba krenuti prema tranziciji. Ne da mi se stajati i popraviti kartu pa pratim par ekipa koje su ispred. Lovimo ih i pokušavam se naći na karti. Smjer je dobar, na dobrom smo putu. Barem sam tako mislio u tom trenu. Vozimo dosta jakim tempom, prestižemo par ekipa, ali smjer kojim se krećemo mi više ne odgovara. Polako shvaćam da smo u samom startu krivo skrenuli i da smo se vozili usporednom cestom, pa je zato i smjer neko vrijeme bio ispravan. Svejedno nastavljamo istim putem, jer nije bilo smisla vraćati se. Dolazimo na tranziciju u selu Črnica među zadnjim timovima, Mateja precrtava kontrole na kartu i krećemo na treking. Ubrzo prestižemo par ekipa i nakon krasnog trekinga i 6 sakupljenih kontrola, stižemo ponovo na mjesto gdje smo ostavili bicikle. Trenutno smo deveti, kaže teta na tranziciji. Nije loše s obzirom na grešku na biciklu…
Uzimamo bicikle i pokušavamo uloviti ekipe koje su nam pobjegle na zadnjem spustu na trekingu. Lovimo ih taman na tranziciji u selu Marinci. Treking obavljamo brzo i točno, prestižemo još jedan tim i opet se spuštamo biciklima do starta. Tamo dobivamo informacije o lokaciji slijedeće tranzicije, pa nastavljamo prema mjestu Strana. Strmi uspon na bajku odrađujemo odlično pa na putu prema tamo prestižemo još dvije ekipe, a jednu lovimo na samoj tranziciji. Saznajemo da su Meta i Žine samo par minuta ispred nas, pa brzo krećemo dalje. Nakon kontrole na pruzi lovimo još dvije ekipe i po nekoj računici smo već negdje oko TOP 5. Nastavljamo s usponom, snalazimo se na karti bez problema, krećemo na spust prema zadnjoj kontroli na trekingu. S nama su još dvije ekipe (Buić/Prenz i Kiršić/Sošić)) i dolazimo do mjesta gdje bi trebala biti kontrola. Opis: izvor. Motamo se uokolo skoro desetak minuta bez uspjeha. Još jednom provjeravam kartu i uvjeren sam da sam na pravom mjestu. Nekih 50 m od nas vidim nekakvu betonsku građevinu i pitam ostale da li je neko provjerio da li je kontrola tamo. Netko odgovara da je i da je nema. Zaključujem da je kontrola ili na krivom mjestu ili ju je netko maknuo, pa odlučujemo nastaviti dalje.
Dolazimo na tranziciju i ostaje nam još samo spust do starta i gradska orijentacija.
Pošto je limit utrke bio 6 sati, lagano nas počinje hvatati panika da nećemo stići sve obaviti u tom roku. Uzimamo kartu za orijentaciju i s još samo pola sata vremena do kraja krećemo skupljati kontrole. Usput srećemo dosta ekipa, jer svi žele skupiti što više kontrola prije kraja.
U cilj dolazimo 3 minute prije isteka limita sa svim sakupljenim kontrolama osim onog izvora kojeg nismo mogli pronaći. Na kraju je ipak bila pokraj one betonske građevine (izvora!), što znači da smo bili na pravom mjestu, samo se za pronalazak kontrole trebalo malo pomučiti.
Utrku završavamo na 6. mjestu sa žaljenjem što smo na samom startu izgubili dosta vremena s onim krivim skretanjem. Možda se poredak ne bi bitno promjenio, ali bi borba bila napetija.
Meta i Žine su obranili prvo mjesto u mix timovima od prošle godine, a mi smo se morali zadovoljiti drugim, mada su nam Elvis i Marija Kalčić bili vrlo blizu.
Ukupni pobjednici su bili Klemen i Modri. Mauro i Senad su bili drugi, a Meta i Žine treći.
Još jedna odlična utrka u organizaciji SRK Alba na čelu sa Paliskom koji ne posustaje u namjeri da (p)ostane najbolji organizator utrka u Hrvata.
Rezultati su na racebase.hr, fotke na SRK Alba Facebooku, a dole je karta sa našim trekom.
Ispalo nam je oko 53 km sa 1700 m uspona za 5:57.
Za one koji ne znaju, koncept utrke je spoj trekinga i vožnje bicikla. Ove godine je naglasak stavljen na treking, pa je tako bicikl služio samo kao sredstvo da se prebacujemo s jednog trekinga na drugi, s time da svaki put trebamo proći mjesto starta na kojem dobivamo informaciju u lokaciji sljedeće tranzicije.Osobno mi takav koncept ne odgovara, jer na biciklu, za koji volim misliti da mi je jača strana, nije bilo potrebno skretati s asfalta niti se nešto posebno orijentirati. Svejedno mi se ideja svidjela i mislim da je to element o kojem bi se dalo razmisliti kao nekoj vrsti evolucije trekinga.
Sveukupno su bila 3 trekinga i dvije gradske orijentacije, s tri bicikliranja između.
Utrka je krenula mini gradskom orijentacijom s tri više-manje trivijalne točke koje smo mogli skupljati po redoslijedu koji sami odaberemo. Ekipe su se razbježale na sve strane i nakon nekih 20-ak minuta se vraćamo na start, gdje uzimamo bicikle i vozimo se na prvi treking. Karta mi je krivo složena u map holderu na bajku pa ne vidim točno kojim putem treba krenuti prema tranziciji. Ne da mi se stajati i popraviti kartu pa pratim par ekipa koje su ispred. Lovimo ih i pokušavam se naći na karti. Smjer je dobar, na dobrom smo putu. Barem sam tako mislio u tom trenu. Vozimo dosta jakim tempom, prestižemo par ekipa, ali smjer kojim se krećemo mi više ne odgovara. Polako shvaćam da smo u samom startu krivo skrenuli i da smo se vozili usporednom cestom, pa je zato i smjer neko vrijeme bio ispravan. Svejedno nastavljamo istim putem, jer nije bilo smisla vraćati se. Dolazimo na tranziciju u selu Črnica među zadnjim timovima, Mateja precrtava kontrole na kartu i krećemo na treking. Ubrzo prestižemo par ekipa i nakon krasnog trekinga i 6 sakupljenih kontrola, stižemo ponovo na mjesto gdje smo ostavili bicikle. Trenutno smo deveti, kaže teta na tranziciji. Nije loše s obzirom na grešku na biciklu…
Uzimamo bicikle i pokušavamo uloviti ekipe koje su nam pobjegle na zadnjem spustu na trekingu. Lovimo ih taman na tranziciji u selu Marinci. Treking obavljamo brzo i točno, prestižemo još jedan tim i opet se spuštamo biciklima do starta. Tamo dobivamo informacije o lokaciji slijedeće tranzicije, pa nastavljamo prema mjestu Strana. Strmi uspon na bajku odrađujemo odlično pa na putu prema tamo prestižemo još dvije ekipe, a jednu lovimo na samoj tranziciji. Saznajemo da su Meta i Žine samo par minuta ispred nas, pa brzo krećemo dalje. Nakon kontrole na pruzi lovimo još dvije ekipe i po nekoj računici smo već negdje oko TOP 5. Nastavljamo s usponom, snalazimo se na karti bez problema, krećemo na spust prema zadnjoj kontroli na trekingu. S nama su još dvije ekipe (Buić/Prenz i Kiršić/Sošić)) i dolazimo do mjesta gdje bi trebala biti kontrola. Opis: izvor. Motamo se uokolo skoro desetak minuta bez uspjeha. Još jednom provjeravam kartu i uvjeren sam da sam na pravom mjestu. Nekih 50 m od nas vidim nekakvu betonsku građevinu i pitam ostale da li je neko provjerio da li je kontrola tamo. Netko odgovara da je i da je nema. Zaključujem da je kontrola ili na krivom mjestu ili ju je netko maknuo, pa odlučujemo nastaviti dalje.
Dolazimo na tranziciju i ostaje nam još samo spust do starta i gradska orijentacija.
Pošto je limit utrke bio 6 sati, lagano nas počinje hvatati panika da nećemo stići sve obaviti u tom roku. Uzimamo kartu za orijentaciju i s još samo pola sata vremena do kraja krećemo skupljati kontrole. Usput srećemo dosta ekipa, jer svi žele skupiti što više kontrola prije kraja.
U cilj dolazimo 3 minute prije isteka limita sa svim sakupljenim kontrolama osim onog izvora kojeg nismo mogli pronaći. Na kraju je ipak bila pokraj one betonske građevine (izvora!), što znači da smo bili na pravom mjestu, samo se za pronalazak kontrole trebalo malo pomučiti.
Utrku završavamo na 6. mjestu sa žaljenjem što smo na samom startu izgubili dosta vremena s onim krivim skretanjem. Možda se poredak ne bi bitno promjenio, ali bi borba bila napetija.
Meta i Žine su obranili prvo mjesto u mix timovima od prošle godine, a mi smo se morali zadovoljiti drugim, mada su nam Elvis i Marija Kalčić bili vrlo blizu.
Ukupni pobjednici su bili Klemen i Modri. Mauro i Senad su bili drugi, a Meta i Žine treći.
Još jedna odlična utrka u organizaciji SRK Alba na čelu sa Paliskom koji ne posustaje u namjeri da (p)ostane najbolji organizator utrka u Hrvata.
Rezultati su na racebase.hr, fotke na SRK Alba Facebooku, a dole je karta sa našim trekom.
Ispalo nam je oko 53 km sa 1700 m uspona za 5:57.
Klikni na kartu za povećanje!
