
Dosad smo ga ljubomorno čuvali u riznicama tajnog Perpetuum foruma, ali vrijeme je da ga podijelimo sa svima... Uljepšat će vam dan!
Tekst je onakav kakav ga je uvaženi kirurg objavio na našem
forumu... majkemi.
Šifrarnik ne prilažemo uz tekst, snađite se sami...
Uživajte...
akle star iz Osora 1h, kronometarski svakih 30 sec. Postto sam e zadnji prijavil imam startni broj 49 i startam zadnji. Vec do rpvog skretanja s asfalta stizem goleca koi je fulao skretanje, i prosao dalj, zovem ga pkatujem skretanje i lagano kecem dalje misleci da ide za mnom, ali ga vise nisam vidio do cilja. Do prve tocke lagano uzbdo p slabo vidljivom putiću, par puta g gubim, ali se začesvraćam, uz put prestizem troje sporica, kecem s prve kontrole, stizem jos dvojcu, skupa idemo jos malo, al onda neko raskesce, putić se gubi, vidim u daljini dvojcu kak idu nekim putem, ali mi se čini u potpuno krivom smjru, provjeravamna karti i krećem za 180 stupnjeva na drugu stranu, stižem do nekog starog putića između dvje gromače kjim nitko nie prošao već 97 godina i probjam se kroz njega,odjednom direktno na mene kroz putić s druge strane jure dvije srne, već se pitam kaj sad, kad niti 3 metra od me naglo skreću kroz rupu u suhozidu. Idem jož malo po putiću, ali postje izrazito sporo, preskačem suhozid i krećem na divlje po azimutu loveći polja i prplanke, stićem direktno u Loze gdjeje kontrola. Cviam i srećem Vanju Pećinu. Vaja je razbio glavu, bilo bi za šav ili dva, pa napokon koristim prvu pomoć i pevijam mu glavu. Zajdno idmo markiranom stazom do sljedeće koitrole, nizbrdo kratim do sljećeg putća pa izbijam prije njih, ali n jednom mjestu radim sitnu greškicu pa me prelaze, dalje idem malo iza njih. Z put pestićemo još par ludi, spuštamo e do mora, pa dop sljedće plaže, pa natrag uzbrdo da vrha iznad Srema. SD vrha ih ponovo vidim pridružio im se i Čapetai još neko, krati poprijeko peko suhozida i nešto im se približavam, prestižem još jednog sporića, vadi vodu iz ruksaka, gtrči dalje,ali nakon par sto metara kužim da m je pr tome ispala putovnica, pa se vraćam, a o skupinu isped sebe više nikda ne vidim. Putem lagano preko Beleja do Štivana gdj srećem na voi dva dalmoša Kreću malo prije mene al fulavaj sretanje, pa ih dozivaam i skrećem pema sedmoj i ruševinama zaseoka Zagraje. bilazim jedu, pa drugu, pa teću, kažu konrola na drvetu pred, ali nema, p se vaćam i skužim ju na smoki malo alje, jednina kontola koja je bila mal skrivenija. Od 7 do 8 znam da ć orijentacijsi biti zahtijevnije, odmh na početku padam s jdnog suhozida i malo e ugruvaam, pronalzim pavi put i idem daje, alinakon nekog vremenagubim put koji je Marin preporučio i koji izlazi na cestu. Vidim da se po azimutu ide uz rub tamno zellenog na karti, popernnjem se na suhozid i skuži da je to tamno zeleno zapavo boroa šumica, pa odlučim presječi do šumce pa se po azimutu pokušat probiti. Do tamo moram preskočiti jedno 5 suhozida, a jedan dvometarski mi sekod penjanja potpuno uruši tako da e gotovo u zadnji čas uspiem oskošiot unatag da me ne zatrpa. Dolazim do šumicei skužim putić koji je čak i mariran nkim crvenim točkama, te krećem njime ii odvodi m direktno u Grmov i 8 kontrolu. d rmova daklje malo cestom, pa po putiću, ppokušam malo kratiti ppo izohiopsi, al ne ide pa se vraćam goe na putić i tk do Vidovića iz kojih taman prije ng sam stgao dvoje kreće, kasnijese ispostavilo Vukelić i Slovenac. MAlo sjednem da popijem kad stiže Čičar. Skupa kećemo dalje, al on brzo odmiče. Pratim pu dalj, lagano trčkaram, uzbrdo hodam, iz orve pogađam putić za Halm, na vidikocu mao uživam u pgledu i skupljam snage za alje. Na spustu radim manju greškicu, tako da m stiže Perić, te skup idemo do ubenica. Tamo nalazimo slovenca, te skupa sjedamo u birc na kolu. Dalje je viže mnje dosadno, putvi su jasni, nema gublkjenje, ravno i nizbdo trčimo, ubrdo hodamo, do maka stižemo do 13 točke, stavljamo lampe, te se penjemo prema Krčini pokušavamo naći putić kaj ide poprečke al ne ide, te idemo okolo po cesti, od Krčine se vraćamo na cestu pa do zavoja i rimskim oputem u Cres.
Sve u svemo ja sam zadovoljan, prekrrasni krajolici, super putići, po meni možda malo premalo kontrola, i osim onih nekoliko, orijentacijski ne previše zahtijevno, ali da su sve bile kao onih 3, nisam siguran kada bi i koliko bi ljudi završilo. Po prvi puta sam i nakon 40 km mogao bez problema trčati i stići u cilj bez da onako opako puknem. Možda sam mogao ići mao brže i recimo pratiti Vanju ili nekoga, ali možda bih onda i pukao pa bi bilo i gore.
Koga zanima trek može se ulogirati na Garmin Connect pod mojim imenom i šifrom i pogledati i crs, a ima i Zagreb Urban ( ivanpenavic, ivan77 ).
Bero daj i ti nekaj napiši pa spoji moj i tvoj trek da vidimo.