
Samim približavanjem vikendu uzbudjenje je raslo. Napokon neka MTBO utrka. Od Pokalačinke prošle godine nikakvoj orijentaciji na bajku nisam prišla ni blizu,s obzirom da nisam mogla uzeti tjedan dana slobodnog s momcima, kad je bio trening kamp na Lošinju u 2.mjesecu ove godine. Još kad sam čula da dolazi svetcka elita u ženskoj kategoriji,rasle mi zazubice..Da ih opet vidim na djelu prije ponovnog susreta u kolovozu. Da me pokose, onak, poštenski.
Drugi dan sam si obećala da ću radije sporije, ali pametnije, nego da se naganjam sama sa sobom, ionako neki rezultat ne mogu postići. Tako i bi, krenula ok, kad ono, odmah greška, ogromna..Sa kt2 sam krenula na kt5, umjesto na kt3, i poludila, psujem sama na sebe, opet se vraćam u normalu i koncentriram na pamćenje terena kako bi se što manje zaustavljala, jer je čitanje u vožnji (barem meni) bila nemoguća misija..Do kraja sam imala još par sitnijih gubljenja,uz nekoliko loših odluka, ali stigla sam u cilj, ipak "malo" zadovoljnjija od prethodnog dana. Ovaj put sam bila 6.od 12 cura,ali ipak sa 40-ak min od 1.Ruskinje Chernykh Ksenie koja je i 2. Mihaelu Gigon dobila za nekih 5 min. E da nam je sad bio bar još jedan dan!
Zaključak: treba papati puno špinata za snagu, mrkvice za bolji vid, te omega3 za bolju koncentraciju, s obzirom da nemamo baš previše mogućnosti za veliki napredak što se tiče treninga u nas, ali ćemo voziti puno biciklina i vježbati doma pamćenje uz preporuku K.Gobeca,pa možda i ne budemo baš medju prvima odozdo na ovogodišnjem Svjetskom u Mađarskoj..
Ionako je cilj dobro se zabaviti i uživati u ovom prekrasnom sportu koji je tako slabo zastupljen u nas 'rvata! Ja sam već dovoljno sretna time što sam jedna od rijetkih koja je spoznala krasotu MTBO-a!