Blato je ljekovito...
Iz Zagreba je na "Mini-pustolovku za kraj sezone" iliti Lov na tartufe krenuo pun auto Perpetuumovaca. I jedna Tea. :)
U startnom prostoru (parking u Buzetu) već od ranog jutra vladala je dinamična atmosfera.
Penavićevi mladi nasljednici osigurali su nam tartufarsku opremu: plišanog psića Zrinka i tartufarsku lopaticu koja u slobodno vrijeme služi spomenutim nasljednicima za pravljenje kula u pijesku.
Drugu lopaticu pronašli smo u lokalnom kafiću utjelovljenu u žličici za kavu.
Igor je montirao i GoPro kameru na bicikl da ovjekovječi naš unaprijed najavljeni visoki plasman na ovoj utrci.
I Perpetuum Muškarci bili su spremni za start!
U startnom prostoru (parking u Buzetu) već od ranog jutra vladala je dinamična atmosfera.
Penavićevi mladi nasljednici osigurali su nam tartufarsku opremu: plišanog psića Zrinka i tartufarsku lopaticu koja u slobodno vrijeme služi spomenutim nasljednicima za pravljenje kula u pijesku.
Drugu lopaticu pronašli smo u lokalnom kafiću utjelovljenu u žličici za kavu.
Igor je montirao i GoPro kameru na bicikl da ovjekovječi naš unaprijed najavljeni visoki plasman na ovoj utrci.
I Perpetuum Muškarci bili su spremni za start!
Približava se 10 sati, a ispred startne linije stvara se sve veća gužva. Čak 59 timova, odnosno 118 bicikala krenulo je istovremeno prema prvoj kontroli.
Igor odmah žustro kreće naprijed, a ja ga pokušavam uloviti. Kontrolne točke ovog puta bile su označene crveno bijelim trakicama pored kojih se nalazio kartončić s glagoljaškim simbolom kojeg je trebalo precrtati na kartu u ispravnu "kućicu". (Zlu ne trebalo, ponijeli smo skoro 10 flomastera sa sobom)
Vozimo se malo asfaltom, malo blatnjavim putićima i prve tri kontrole pronalazimo brzo. Na prvoj lokvi na koju smo naišli Igor demonstrira kako se ispravno pada s bicikla i kupa u blatu koliko si dug i širok. Na tranziciju dolazimo skupa s Berom i Penom i precrtavamo kontrole na kartu. Kako je Igor odlučio ne koristiti SPD cipele, ekspresno krećemo prema idućoj KT.
Kako nije bilo obavezno kupiti kontrole po redu, susrećemo timove iz raznih smjerova.
Putevi između kontrola su bili tipično "istarski": s puno mogućnosti za kraćenje, puno strmih dijelova, prolazaka "na divlje" kroz neizostavne bodljikave trave i slične radosti.
Vraćamo se na bicikle, i već jurimo prema sljedećoj tranziciji na kojoj nam tartuf (nagrada za prva četiri tima na tranziciji) izmiče za par sekundi.
Nema vremena za žaljenje, trčimo prema idućoj kontroli zajedno s još par timova. Nakon nje, slijedi strmi uspon prema Stupu srama na kojem malo ispuštam dušu. Igor me čeka na malo ravnijem dijelu pa skupa dolazimo do Stupa srama na kojem je obavezno fotkanje svakog tima.
Precrtavamo nove kontrole na kartu i u društvu Zrinića i Vorkapića (Adrenalina Adventure Teama) krećemo u potragu za idućim kontrolama.
Igor nas vodi kao male pačiće kroz sljedeće tri kontrole koje su postavljene na lijepim mjestima.
Vraćamo se do bicikla ojačani s još dva Perpetuumovca, Igor toči vodu za koju je na startu, kao pravi Muškarac, odlučio da mu ne treba, i vozimo skupa prema Kaštelu gdje nas čeka precrtavanje novih kontrola. Do iduće kontrole odlučujemo ići po cesti da izbjegnemo blatnjavi i ne baš vozljivi put kroz šumu. Putem ostavljamo dečke iz Adrenaline i s Perpetuum Curicama dolazimo na zadnju tranziciju na kojoj dobivamo novu kartu.
Dijelimo timove na po jednog Muškarca i Curicu pa Igor s Penom odlazi tražiti 4 kontrole, a ja s Berom dvije koje su bile dosta zanimljive: jedna skrivena u mističnom tunelu, a druga u fora špiljici s druge strane Mirne.
Bero i ja se ležerno vraćamo natrag na tranziciju gdje nas partneri čekaju već 15-ak minuta.
Preostale su nam još dvije kontrole na biciklu prije ulaska u cilj. Pronalazimo ih dosta brzo, a nakon posljednje u daljini se već vidi Buzet, pa nas Igor "napamet" vodi niz markirani (i jako blatnjavi) put na kojem prestižemo popriličan broj timova. Izlazimo na asfalt i do samog cilja ganjamo se s jednim timom (Prenz/Buić). U šator na cilju ulijećemo sekundu prije njih, blatnjavi kao prašćići, s nešto manje od 5 sati provedenih na stazi. Saznajemo da smo 2. mix tim i da su nam Slovenci (Meta i Žine) pobjegli za 8 minuta.
Dočekujemo Beru i Penu, dijelimo dojmove, peremo bicikle u Mirni i bacamo se na zasluženu večeru i degustiranje svega ponuđenog na sajmu Vikend tartufa.
Kasnije saznajemo da smo sveukupno 8. tim, iako smo u cilj ušli kao 4.
Za to je "zaslužno" pravilo vezano za one nagradne tartufe - koje je ujedno i jedina zamjerka na čitavu utrku.
Naime, svaka kontrola nosila je 1 bod, kao i nagradni tartuf. To znači da tim koji je na jednu tranziciju došao među prva četiri tima i osvojio dodatni tartuf, može doći i zadnji u cilj, a i dalje će biti u prednosti pred svim timovima koji imaju jednak broj skupljenih kontrola. Time smisao gubi i vremenski limit, kao i 'kazneno vrijeme' u zadnjem satu utrke. Nagrađivanje plasmana na tranziciji je dobra ideja, ali mislim da bi bolji princip bio davanje "nagradnih minuta" za to nego ovakav pristup.
Na stranu s tim, Lov na tartufe zaista je bila jedna od najboljih pustolovnih utrka ove sezone. SRK Alba, odnosno Alen Paliska se još jednom potvrdio kao izvrstan i maštovit organizator. Utrka je bila jako dinamična, zanimljiva, s lijepo osmišljenom stazom i kontrolama.
5 sati trke prošlo mi je začas, u finom ritmu, a opet bez ikakvog pritiska.
Nije taj Vukodlak ni tako strašan partner :)
Do iduće pustolovne, cheers!
Igor odmah žustro kreće naprijed, a ja ga pokušavam uloviti. Kontrolne točke ovog puta bile su označene crveno bijelim trakicama pored kojih se nalazio kartončić s glagoljaškim simbolom kojeg je trebalo precrtati na kartu u ispravnu "kućicu". (Zlu ne trebalo, ponijeli smo skoro 10 flomastera sa sobom)
Vozimo se malo asfaltom, malo blatnjavim putićima i prve tri kontrole pronalazimo brzo. Na prvoj lokvi na koju smo naišli Igor demonstrira kako se ispravno pada s bicikla i kupa u blatu koliko si dug i širok. Na tranziciju dolazimo skupa s Berom i Penom i precrtavamo kontrole na kartu. Kako je Igor odlučio ne koristiti SPD cipele, ekspresno krećemo prema idućoj KT.
Kako nije bilo obavezno kupiti kontrole po redu, susrećemo timove iz raznih smjerova.
Putevi između kontrola su bili tipično "istarski": s puno mogućnosti za kraćenje, puno strmih dijelova, prolazaka "na divlje" kroz neizostavne bodljikave trave i slične radosti.
Vraćamo se na bicikle, i već jurimo prema sljedećoj tranziciji na kojoj nam tartuf (nagrada za prva četiri tima na tranziciji) izmiče za par sekundi.
Nema vremena za žaljenje, trčimo prema idućoj kontroli zajedno s još par timova. Nakon nje, slijedi strmi uspon prema Stupu srama na kojem malo ispuštam dušu. Igor me čeka na malo ravnijem dijelu pa skupa dolazimo do Stupa srama na kojem je obavezno fotkanje svakog tima.
Precrtavamo nove kontrole na kartu i u društvu Zrinića i Vorkapića (Adrenalina Adventure Teama) krećemo u potragu za idućim kontrolama.
Igor nas vodi kao male pačiće kroz sljedeće tri kontrole koje su postavljene na lijepim mjestima.
Vraćamo se do bicikla ojačani s još dva Perpetuumovca, Igor toči vodu za koju je na startu, kao pravi Muškarac, odlučio da mu ne treba, i vozimo skupa prema Kaštelu gdje nas čeka precrtavanje novih kontrola. Do iduće kontrole odlučujemo ići po cesti da izbjegnemo blatnjavi i ne baš vozljivi put kroz šumu. Putem ostavljamo dečke iz Adrenaline i s Perpetuum Curicama dolazimo na zadnju tranziciju na kojoj dobivamo novu kartu.
Dijelimo timove na po jednog Muškarca i Curicu pa Igor s Penom odlazi tražiti 4 kontrole, a ja s Berom dvije koje su bile dosta zanimljive: jedna skrivena u mističnom tunelu, a druga u fora špiljici s druge strane Mirne.
Bero i ja se ležerno vraćamo natrag na tranziciju gdje nas partneri čekaju već 15-ak minuta.
Preostale su nam još dvije kontrole na biciklu prije ulaska u cilj. Pronalazimo ih dosta brzo, a nakon posljednje u daljini se već vidi Buzet, pa nas Igor "napamet" vodi niz markirani (i jako blatnjavi) put na kojem prestižemo popriličan broj timova. Izlazimo na asfalt i do samog cilja ganjamo se s jednim timom (Prenz/Buić). U šator na cilju ulijećemo sekundu prije njih, blatnjavi kao prašćići, s nešto manje od 5 sati provedenih na stazi. Saznajemo da smo 2. mix tim i da su nam Slovenci (Meta i Žine) pobjegli za 8 minuta.
Dočekujemo Beru i Penu, dijelimo dojmove, peremo bicikle u Mirni i bacamo se na zasluženu večeru i degustiranje svega ponuđenog na sajmu Vikend tartufa.
Kasnije saznajemo da smo sveukupno 8. tim, iako smo u cilj ušli kao 4.
Za to je "zaslužno" pravilo vezano za one nagradne tartufe - koje je ujedno i jedina zamjerka na čitavu utrku.
Naime, svaka kontrola nosila je 1 bod, kao i nagradni tartuf. To znači da tim koji je na jednu tranziciju došao među prva četiri tima i osvojio dodatni tartuf, može doći i zadnji u cilj, a i dalje će biti u prednosti pred svim timovima koji imaju jednak broj skupljenih kontrola. Time smisao gubi i vremenski limit, kao i 'kazneno vrijeme' u zadnjem satu utrke. Nagrađivanje plasmana na tranziciji je dobra ideja, ali mislim da bi bolji princip bio davanje "nagradnih minuta" za to nego ovakav pristup.
Na stranu s tim, Lov na tartufe zaista je bila jedna od najboljih pustolovnih utrka ove sezone. SRK Alba, odnosno Alen Paliska se još jednom potvrdio kao izvrstan i maštovit organizator. Utrka je bila jako dinamična, zanimljiva, s lijepo osmišljenom stazom i kontrolama.
5 sati trke prošlo mi je začas, u finom ritmu, a opet bez ikakvog pritiska.
Nije taj Vukodlak ni tako strašan partner :)
Do iduće pustolovne, cheers!
