Ekipa čita novi Story!
Ove godine su nekak Notjni mini treninzi došli vrlo brzo. Imam osjećaj da ljeto još uvijek tu (prije par dana smo se kupali na Krku), ali Berin unutarnji sat ne laže: vrijeme je za kanjončiće, putitje, mistitjne vrhiće...uglavnom, za mjesta gdje ljudska noga ne kroči često.
Prvo kolo je startalo u Snježnoj kraljici, a karta po kojoj smo se orijentirali je bila Vršni predio Medvednice, koji se nalazi na regularnoj karti iste. Mjerilo je 1: 15 000, mada ju je Bero smanjio na 1: 18 000.
Oko 19:00 se polako skupljamo u SK, ali Bero kasni. Nema veze, SK radi do 22:00, imamo vremena. Hehe...
Prvo kolo je startalo u Snježnoj kraljici, a karta po kojoj smo se orijentirali je bila Vršni predio Medvednice, koji se nalazi na regularnoj karti iste. Mjerilo je 1: 15 000, mada ju je Bero smanjio na 1: 18 000.
Oko 19:00 se polako skupljamo u SK, ali Bero kasni. Nema veze, SK radi do 22:00, imamo vremena. Hehe...
Mada se prijavilo oko 40 ljudi, 23 nas je startalo. Ovdje moram napomenuti da je to prilično nefer prema nama koji se trudimo organizirati raznorazne treninge. Prijave postoje zato da se zna broj karata koje se trebaju isprintati. Dakle, sad Bero ima barem 17 karata viška. Čemu?
No, vratimo se utrci. Startam među prvima s Debelim. Vrijeme je bilo idealno za utrku. Magla, vlaga u zraku, vidljivost nikakva...Trčimo prema KT 1, za koju otprilike znam gdje je, ali dok trčimo provjeravam smjer i nikak mi ne paše. Stajem i govorim Debelom da nekaj ne štima, ali mi on znalački napominje da sjevernice nisu okomite , a time i sjever nije"gore" kao što to obično biva. Hvala Debeli, orijentaška velesilo.
Prvu KT nalazimo bez problema i pičimo prema drugoj. Odlučujemo se spustiti preko Crvenog spusta. Tu se nekak razdvajamo i ja se spuštam malo prenisko i skrećem na krivi putić, koji me vodi do stanice stare žičare. Prečkam uzbrdo na pravi put i taman dotrčavaju Terz, Denis, Kliker i Verb. Zajedno idemo prema KT 2 koja je na grebenu. Brzo nalazimo KT i dok se oni dogovaraju kud dalje, ja krećem prema trojci. Spuštam se na divljaka, donekle držeći smjer, ali znam da ne mogu puno fulati, jer mi je cilj izbiti na makadam. Ali nailazim na nekakav put koji ide u smjeru koji mi paše, pa nastavljam po njemu. Prelazim potok, a to znači da sam blizu kontrole. Tu su već Pena, Sablja i Paula koji traže kontrolu već neko vrijeme. Nastavljamo potragu zajedno i lagano se već počinje skupljati sve više ljudi. Konačno pronalazimo KT, koja se nalazi na ulazu u stari rudnik. Nastavljam u društvu Denisa i Terza, ali ne zadugo. Odvajam se prema KT 4 uzbrdo uz potok, dok oni ostaju iza, nesigurni u moj izbor. Dosta dugo se penjem i nalazim kontrolu kad sam već počeo sumnjati da sam je prošao. Čini mi se da je bila dosta više nego na karti...
Idem dalje prema KT 5 koju pokušavam pogoditi azimutom odozgora, ali fulavam i dolazim na markirani put ispod nje. Krećem ponovo uzbrdo i pronalazim ju. Nastavljam se spuštati po stazi 49, pa prelazim na 41 koja vodi prema Markovom travniku. Skidam lampu sa glave, jer je prilično maglovito (hint: kad se lampa spusti niže, bolja je vidljivost) i primjećujem da mi indikator baterije pokazuje malo crveno (prazno), malo zeleno(puno). Čudno, jer sam ju danas napunio. Trčim dalje i taman kod MT mi se gasi lampa. Shit! Kaj ću sad? Nemam rezervnu lampu, nemam mobitel. Ali bar sam na makadamu. Čekam minutu da mi se oči priviknu na mrak i krećem lagano dalje po makadamu. Dok hodam, prtljam po kablovima i lampa ponovo proradi. Vraćam se natrag do MT po kontrolu. Krećem dalje po makadamu i prije odvojka za Srnec, skrećem uzbrdo prema KT 7. Opis na karti: Kameniti vrh. Nailazim na jedan, baš u Berinom stilu. Ali kontrole nigdje. Tražim ju i na vrhiću do, ali ni tamo ništa. Krećem još malo više i evo kontrole. Strmopižđavam se do Srneca i odvajam se za Horvatove stube. Lampa opet svijetli malo crveno, malo zeleno. Ali radi...Penjem se po stubama i razmišljam da je vrijeme da se napravi trka po njima. Po dvoje u rundi, na ispadanje, po grupama... A poslije piknik na Srnecu.
Prolazim stube, izlazim na livadu i nalazim kontrolu, kojoj je opis bio Šumarak jasike na rubu jelove šume. Kaj je to jasika, pitam se dok cvikam kontrolu? E pa ovo. Nastavljam dalje do Hunjke, pa na Sjevernu stazu. Približavam se zadnjoj kontroli i srećem Klikera i Verba, koji je već neko vrijeme traže. Nastavljamo potragu zajedno, Kliker iznad staze, ja i Verb po stazi. Pogledavam na sat i skužim da je već deset sati i da se SK zatvara. Govorim ovoj dvojici da krenemo na cilj, jer nema smisla da nas svi čekaju vani. Nevoljko odustajemo od KT 9 i dolazimo u cilj oko 22:30. Tamo nas čeka Bero i par ljudi. Mada je šank zatvoren, nisu ih potjerali van. Zato svi volimo Snježnu kraljicu.
Utrka je bila odlična. Preteška i predugačka za prvo kolo, ali super izbor kontrola. Magla je učinila svoje i napravila utrku duplo težom, ali i zanimljivijom. Šteta kaj je puno ljudi (čitaj skoro svi) skratilo na pola staze.
No, vratimo se utrci. Startam među prvima s Debelim. Vrijeme je bilo idealno za utrku. Magla, vlaga u zraku, vidljivost nikakva...Trčimo prema KT 1, za koju otprilike znam gdje je, ali dok trčimo provjeravam smjer i nikak mi ne paše. Stajem i govorim Debelom da nekaj ne štima, ali mi on znalački napominje da sjevernice nisu okomite , a time i sjever nije"gore" kao što to obično biva. Hvala Debeli, orijentaška velesilo.
Prvu KT nalazimo bez problema i pičimo prema drugoj. Odlučujemo se spustiti preko Crvenog spusta. Tu se nekak razdvajamo i ja se spuštam malo prenisko i skrećem na krivi putić, koji me vodi do stanice stare žičare. Prečkam uzbrdo na pravi put i taman dotrčavaju Terz, Denis, Kliker i Verb. Zajedno idemo prema KT 2 koja je na grebenu. Brzo nalazimo KT i dok se oni dogovaraju kud dalje, ja krećem prema trojci. Spuštam se na divljaka, donekle držeći smjer, ali znam da ne mogu puno fulati, jer mi je cilj izbiti na makadam. Ali nailazim na nekakav put koji ide u smjeru koji mi paše, pa nastavljam po njemu. Prelazim potok, a to znači da sam blizu kontrole. Tu su već Pena, Sablja i Paula koji traže kontrolu već neko vrijeme. Nastavljamo potragu zajedno i lagano se već počinje skupljati sve više ljudi. Konačno pronalazimo KT, koja se nalazi na ulazu u stari rudnik. Nastavljam u društvu Denisa i Terza, ali ne zadugo. Odvajam se prema KT 4 uzbrdo uz potok, dok oni ostaju iza, nesigurni u moj izbor. Dosta dugo se penjem i nalazim kontrolu kad sam već počeo sumnjati da sam je prošao. Čini mi se da je bila dosta više nego na karti...
Idem dalje prema KT 5 koju pokušavam pogoditi azimutom odozgora, ali fulavam i dolazim na markirani put ispod nje. Krećem ponovo uzbrdo i pronalazim ju. Nastavljam se spuštati po stazi 49, pa prelazim na 41 koja vodi prema Markovom travniku. Skidam lampu sa glave, jer je prilično maglovito (hint: kad se lampa spusti niže, bolja je vidljivost) i primjećujem da mi indikator baterije pokazuje malo crveno (prazno), malo zeleno(puno). Čudno, jer sam ju danas napunio. Trčim dalje i taman kod MT mi se gasi lampa. Shit! Kaj ću sad? Nemam rezervnu lampu, nemam mobitel. Ali bar sam na makadamu. Čekam minutu da mi se oči priviknu na mrak i krećem lagano dalje po makadamu. Dok hodam, prtljam po kablovima i lampa ponovo proradi. Vraćam se natrag do MT po kontrolu. Krećem dalje po makadamu i prije odvojka za Srnec, skrećem uzbrdo prema KT 7. Opis na karti: Kameniti vrh. Nailazim na jedan, baš u Berinom stilu. Ali kontrole nigdje. Tražim ju i na vrhiću do, ali ni tamo ništa. Krećem još malo više i evo kontrole. Strmopižđavam se do Srneca i odvajam se za Horvatove stube. Lampa opet svijetli malo crveno, malo zeleno. Ali radi...Penjem se po stubama i razmišljam da je vrijeme da se napravi trka po njima. Po dvoje u rundi, na ispadanje, po grupama... A poslije piknik na Srnecu.
Prolazim stube, izlazim na livadu i nalazim kontrolu, kojoj je opis bio Šumarak jasike na rubu jelove šume. Kaj je to jasika, pitam se dok cvikam kontrolu? E pa ovo. Nastavljam dalje do Hunjke, pa na Sjevernu stazu. Približavam se zadnjoj kontroli i srećem Klikera i Verba, koji je već neko vrijeme traže. Nastavljamo potragu zajedno, Kliker iznad staze, ja i Verb po stazi. Pogledavam na sat i skužim da je već deset sati i da se SK zatvara. Govorim ovoj dvojici da krenemo na cilj, jer nema smisla da nas svi čekaju vani. Nevoljko odustajemo od KT 9 i dolazimo u cilj oko 22:30. Tamo nas čeka Bero i par ljudi. Mada je šank zatvoren, nisu ih potjerali van. Zato svi volimo Snježnu kraljicu.
Utrka je bila odlična. Preteška i predugačka za prvo kolo, ali super izbor kontrola. Magla je učinila svoje i napravila utrku duplo težom, ali i zanimljivijom. Šteta kaj je puno ljudi (čitaj skoro svi) skratilo na pola staze.
Vidimo se drugu srijedu na 2. kolu koje će biti ipak malo blaže od ovoga. Neki će se oporavljati od Ljubljanskog maratona ili Krk trekinga, pa im ovo može biti lagano rastrčavanje. Ako ne zapadne snijeg preko vikenda...
