Omiljeni cilj NMT, ali i Mrak kombe I ovo kolo ista priča kao i prije 2 tjedna, Opet jurnjava iz Istre, opet kašnjenje sa startom. Ovaj put samo 50 minuta.
Čak sam i autom otišao do S. Kraljice da stignem što prije.
Brzo se oblačim (uviđam da sam zaboravio rukavice) i uzimam kartu od Bere koji nas je strpljivo čekao u SK. Izlazim na hladnoću i pokušavam usjeveriti kartu, ali mi to nikako ne polazi za rukom. Vraćam se u SK i tražim Beru kompas, jer moj očito ne valja. Ili sam ja glup. Pokazalo se da sam glup.
Čak sam i autom otišao do S. Kraljice da stignem što prije.
Brzo se oblačim (uviđam da sam zaboravio rukavice) i uzimam kartu od Bere koji nas je strpljivo čekao u SK. Izlazim na hladnoću i pokušavam usjeveriti kartu, ali mi to nikako ne polazi za rukom. Vraćam se u SK i tražim Beru kompas, jer moj očito ne valja. Ili sam ja glup. Pokazalo se da sam glup.
Moj trag. Kliknite na kartu za povećanje
Bero mi ukazuje ma činjenicu da su sjevernice dijagonalno okrenute i zato nisam uspio usjeveriti kartu. Hvala Bero.
Dakle ponovo izlazim na hladnoću i kratim direktno prema jedinici. Ispadam na cestu, trčim prema zavoju i bez problema nalazim kontrolu. Već se psujem što nemam rukavice. A možda baš i nisam trebao krenuti samo u majici na ovu zimu. Nema veze, bar ću biti brži.
Vraćam se na cestu i kratim prema dvojki. Ispadam, po meni, malo prenisko i hodam po uvali prema kontroli. Sumnjivo dugo ne nalazim kontrolu, a niti dva jarka, a pogotovo greben između njih i sad se već pitam nisam li već blizu ceste. I bio sam. Auto koji je prošao par metara iznad mene me uvjerio u to. Nakon lupanja dlanom u čelo, brzo se okrećem i trčim nizbrdo prema kontroli. Nalazim ju i opet radim grešku. Umjesto da nastavim po izohipsi do "Samoće", penjem se na cestu, trčim do Puntijarke i po putu trčim prema KT 3. Totalno nepotrebno. Ipak, brzo ju nalazim i tu prelazim dvoje ljudi.
Prema četvorki kratim do nekog puta i tada vidim 5-6 lampi nešto niže nego što bi kontrola trebala biti. I krenem ja tako prema njima, jer lampe imaju magičnu moć privlačenja. Srećem Marovića koji kaže da već neko vrijeme traže KT 4. Tu su i Debeli, Bodić i Zagorka. Sad sam zbunjen, ali još uvijek mislim da znam gdje sam otprilike. Krećem uzbrdo sa planom da ako fulam kontrolu odem do Danjke, pa natrag prema kontroli. Ali ubrzo ju pronalazim i nastavljam dalje sam.
Kontrole 5, 6 i 7 (ok, malo sam lutao tražeći "malenu šumicu") nalazim lako i penjem se ponovo prema Hunjki.
Na potocima kod KT 8 vidim Glumca koji ide u krivom smjeru. On mene upućuje prema kontroli, a ja njega u pravom smjeru. I on je očito imao problema sa sjevernicama.
Na putu prema devetki prestižemo još par ljudi i sad je to već malo veća grupa koju uspješno vodim do kontrole 9, 10 i 11. Od 11 direktno prema SK i ulazim u cilj prilično zadovoljan orijentacijom i brzinom. Onu dvojku potiskujem duboko u sebi.
Karta je bila začudo vrlo dobra s obzirom iz koje godine datira. Staza zanimljiva i ni najmanje brutalna. Samo ne znam da li je to Beri kompliment ili uvreda.
Meni je ispalo 10.66 km sa 527 m uspona.
Slijedeće srijede nema NMT-a, jer je na rasporedu JGL.
Šesto i zadnje ovogodišnje NMT kolo će biti u srijedu 11.12. na orijentacijskoj karti Ponikve sa vrlo zanimljivim konceptom skupljanja kontrola.
Možda uspijemo nagovoriti gazde da otvore dom Glavicu, pa da se nakon orijentiranja u šumi, orijentiramo na hranjenje i pijenje.
Dakle ponovo izlazim na hladnoću i kratim direktno prema jedinici. Ispadam na cestu, trčim prema zavoju i bez problema nalazim kontrolu. Već se psujem što nemam rukavice. A možda baš i nisam trebao krenuti samo u majici na ovu zimu. Nema veze, bar ću biti brži.
Vraćam se na cestu i kratim prema dvojki. Ispadam, po meni, malo prenisko i hodam po uvali prema kontroli. Sumnjivo dugo ne nalazim kontrolu, a niti dva jarka, a pogotovo greben između njih i sad se već pitam nisam li već blizu ceste. I bio sam. Auto koji je prošao par metara iznad mene me uvjerio u to. Nakon lupanja dlanom u čelo, brzo se okrećem i trčim nizbrdo prema kontroli. Nalazim ju i opet radim grešku. Umjesto da nastavim po izohipsi do "Samoće", penjem se na cestu, trčim do Puntijarke i po putu trčim prema KT 3. Totalno nepotrebno. Ipak, brzo ju nalazim i tu prelazim dvoje ljudi.
Prema četvorki kratim do nekog puta i tada vidim 5-6 lampi nešto niže nego što bi kontrola trebala biti. I krenem ja tako prema njima, jer lampe imaju magičnu moć privlačenja. Srećem Marovića koji kaže da već neko vrijeme traže KT 4. Tu su i Debeli, Bodić i Zagorka. Sad sam zbunjen, ali još uvijek mislim da znam gdje sam otprilike. Krećem uzbrdo sa planom da ako fulam kontrolu odem do Danjke, pa natrag prema kontroli. Ali ubrzo ju pronalazim i nastavljam dalje sam.
Kontrole 5, 6 i 7 (ok, malo sam lutao tražeći "malenu šumicu") nalazim lako i penjem se ponovo prema Hunjki.
Na potocima kod KT 8 vidim Glumca koji ide u krivom smjeru. On mene upućuje prema kontroli, a ja njega u pravom smjeru. I on je očito imao problema sa sjevernicama.
Na putu prema devetki prestižemo još par ljudi i sad je to već malo veća grupa koju uspješno vodim do kontrole 9, 10 i 11. Od 11 direktno prema SK i ulazim u cilj prilično zadovoljan orijentacijom i brzinom. Onu dvojku potiskujem duboko u sebi.
Karta je bila začudo vrlo dobra s obzirom iz koje godine datira. Staza zanimljiva i ni najmanje brutalna. Samo ne znam da li je to Beri kompliment ili uvreda.
Meni je ispalo 10.66 km sa 527 m uspona.
Slijedeće srijede nema NMT-a, jer je na rasporedu JGL.
Šesto i zadnje ovogodišnje NMT kolo će biti u srijedu 11.12. na orijentacijskoj karti Ponikve sa vrlo zanimljivim konceptom skupljanja kontrola.
Možda uspijemo nagovoriti gazde da otvore dom Glavicu, pa da se nakon orijentiranja u šumi, orijentiramo na hranjenje i pijenje.
