Xena- žena ratnica
Kakav vikend! Vau! Za poželit,ali stvarno..
Kad smo pričali o vikendu 5.-6.-05., svašta je bilo na repertoaru.. Od trekinga na grobničkim alpama, do Terra Magice po Istri na bajku, pa do orijentacijskog vikenda na Kalniku i Sajmenih dana kojim nazočimo ove godine nekako redovito! Isprva nisam znala šta bi.. Sve mi se činilo jako izazovno i najradije bi na sve strane bila u isto vrijeme, što je nemoguće... Ali kad je pala ideja da odemo u subotu na Kalnik na orijentaciju, tamo odradimo usput neko penjanje i u nedjelju se zaletimo do Sajmenih, znala sam da je to: to! I tako i bi!
Kad smo pričali o vikendu 5.-6.-05., svašta je bilo na repertoaru.. Od trekinga na grobničkim alpama, do Terra Magice po Istri na bajku, pa do orijentacijskog vikenda na Kalniku i Sajmenih dana kojim nazočimo ove godine nekako redovito! Isprva nisam znala šta bi.. Sve mi se činilo jako izazovno i najradije bi na sve strane bila u isto vrijeme, što je nemoguće... Ali kad je pala ideja da odemo u subotu na Kalnik na orijentaciju, tamo odradimo usput neko penjanje i u nedjelju se zaletimo do Sajmenih, znala sam da je to: to! I tako i bi!
Nakon nevjerojatno burnog tjedna kad sam već pred kraj mislila da šizim i da bi mi najbolje bilo da rezerviram sobu u Jankomiru, skupila sam snage da dočekam petak navečer i opustim mišice, legnem u krevet i dočekam jutro.. Ko ide s kim i kako, bilo je u početku upitno.. Iz privatnih razloga, mala iz Zagorja me odje.. i nije išla sa mnom! (nek joj bu ža'-ipak je bila slavna na nekoliko sekundi! )
I tako, vikend sam rezervirala sa "gotovo" isključivo muškim društvom. Uvijek pouzdani Igor i Bero (Vicko po novom ;)). Došli na Kalnik.. Već izdaleka divna stijena me zadirkivala i naprosto zvala da iskočim iz auta i obgrlim ju objema rukama..hehe..
Startala sam u 22. minuti, pa sam se začas spremila i odjurila na startnu poziciju za koju su rekli da ima dosta do tamo..nije istina, za čas sam bila gore..I tako ja startala.. Nisam dugo bila na orijentacijskoj trci, pa sam bila malo zbunjena..cijelim putem.. Krenula sam lakše po preporuci Ivane Gobec i nakon KT 2 kao skužila foru, pičim.. Slijedećih nekoliko kontrola idem ok, pa se zblesiram.. To me držalo cijelim putem. Stalno sam pamtila broj od kontrole prije, pa kad bi se našla na zadanoj, totalno bunilo.. Zašto? Ne znam! Ali tako je bilo.. Uz nekoliko glupih pogrešaka, ipak eto završila, nezadovoljna, ali ajde..Trebalo mi 61min, dok 1. nekih 35"? Nisam ionako išla natjecateljski (ruku na srce,nemam ja kaj radit u eliti, ali kad sam već odlučila tako, neka sam tamo)! Ušla u cilj, rekoh, ajmo na piće i klopu, ja sam svoje odradila! Najsmješnije dio svega što sam bila 4. Iznenadjenje za sve nas! Nagovarali me da ostanemo i drugi dan, kao imala bih šanse za postolje ako ostanem, ali to bi pokvarilo ove divne planove raznolikosti kaj smo naumili za vikend, stoga se nismo dali nagovoriti! Igor je bio 2. u svojoj kategoriji (ne znam kojoj), pa ga je isto malo frcnulo... Nakon ručka i 2-3 pive u dupetu, ponudili se Gobecima, da bi sa zadovoljstvom pokupili kontrole, s obzirom da nas nema drugi dan, pa smo to i učinili..
Divan dio! Tišina u šumi..osim šuma lišća i ptica pjev, ništa se nije čulo ni vidjelo,e..baš mi je pasalo..Kako bi netko rekao,naplaćujem si tjedan stresa i žurbe..Te minute su bile samo za mene.. S punim ruksakom stanica, koje su zapinjale o grane osjećala sam se kao Xena-žena ratnica.. Nezaustavljiva! No to je druga priča i to ću ostavit za sebe..To su ipak moje minute..
Kad sam se vratila, svi su već bili u stijeni, pa sam im se radosno pridružila... Vratila stanice i sve ostale stvari i hop, do gore..
Popeli par dječjih smjerova, bilo nas je zanimljivo gledat sa strane, ali nikom to nije previše smetalo, jako dobra atmosfera, obožavam vas sve!
Kad je zahladilo i kad smo ogladnili/ožednili spustili se do doma i dočekali noć... Mrak! Habuš je navijao za odlazak u Križevce, što smo svi odlučno odbijali i uspjeli u tome... Kad se mjesec dobrano digao u nebo i nakon odluke da ujutro ispenjemo zapadni greben, odlučili smo se na počinak već oko 21h!
Dignuli smo šatore u ciljnoj ravnini (najravniji dio u blizini) i legli/zaspali u trenu..
Ujutro ptičice,budjenje za poželit... Doručak u domu i pogled na greben je bio dovoljan da se strmoglavimo do auta i krenemo već polako u zaostatku s vremenom, ali još uvijek stižemo..Možemo sve što poželimo!
Ekipa se već polako skupljala za drugi dan, bio je tu i Microtrek, koji je dofurao i autobuse ljudi, i nismo se dali smesti..Odosmo mi! S manjkom opreme, smišljali smo kako se popesti svo troje bez povećih problema i uspjeli na kraju u tome..Smjer posebito lagan, lijep i uzbudljiv pogled na zahuktavanje u podneblju, davao je poseban doživljaj! Stigli do vrha, par slikica i brzo dolje.., Prvo pješke, pa ipak absajl do dolje se činio kako najboljom kombinacijom, a i najsigurnijom.. Vrijeme je bilo itekako na knap... Juriš do auta... Uskočili i krenuli... moj start na Sajmenima je za pol sata... S nogom kroz prozor sam odradila "tranziciju" i presvlačila se iz penjača u biciklistu! Neprimjetno! :P
Igrom slučaja je start pomaknut na 11:30, tako da smo stigli na start možda minutu prije, svi su već bili spremni, odbrojavale se sekunde i uletili u zadnji čas... Zaustavljamo ekipu, Igor trči na prijavu i kupi broj, Bero i ja skidamo bajk i krećem.. Odšacala sam nekoliko djevojaka u startu koje sam začas i prestigla, misleći kako sam sad prva i nemam brige... Sad "leđero"! Staza po prvi put prikazana narodu ove godine i ispala predivna. Cijela kroz šumu, cijela vozljiva, cijela brza, ma cijela za poželit... Malo brda, malo spusta, ništa napornog.. uživancija.. još sam prva i nemam brige..hahha.. kad mi na kraju 2. kruga frajer veli da sam druga i da je prva oko minutu prije mene! kaj?!?!? Ma tko?! F**K! Sad ionako ništa nemrem napravit... Odvozila do kraja, stisnula koliko sam mogla... Kad u cilju Inga Preskar. Mica mala.. Mogla sam si i mislit... Sakrila se tamo među fakinima.. Šteta... Vjerojatno ju ne bi dobila, al bi bila fora ganjaona da sam znala da je ispred, a ne ovako izletnički..
No, dobro, završili mi, otišle još odradit prijateljski krug (šteta da ne kad je tak lep) i momci krenuli... 1. krug se vozi, Igor bio negdje 6., 2.krug se popeo do 5. mjesta, 3.ili 4. već je bio na 4.mjestu, s 2 min zaostatka za 3., kad 5. i zadnji krug, umjesto da padne, frajer se zaleti i stigne 15ak sekundi iza 3. (domaćeg) što je odlično, ali šteta da mu nitko nije na vrijeme rekao (ipak je domaći u igri), pa da stisne i smjesti se i on na postolje! Bero je završio kao odlični 8., ako se ne varam..
Nakon toga odlična zeka-peka s ekipom i put ka doma!
Ma K-K vikend samo Ta-Kav!
I tako, vikend sam rezervirala sa "gotovo" isključivo muškim društvom. Uvijek pouzdani Igor i Bero (Vicko po novom ;)). Došli na Kalnik.. Već izdaleka divna stijena me zadirkivala i naprosto zvala da iskočim iz auta i obgrlim ju objema rukama..hehe..
Startala sam u 22. minuti, pa sam se začas spremila i odjurila na startnu poziciju za koju su rekli da ima dosta do tamo..nije istina, za čas sam bila gore..I tako ja startala.. Nisam dugo bila na orijentacijskoj trci, pa sam bila malo zbunjena..cijelim putem.. Krenula sam lakše po preporuci Ivane Gobec i nakon KT 2 kao skužila foru, pičim.. Slijedećih nekoliko kontrola idem ok, pa se zblesiram.. To me držalo cijelim putem. Stalno sam pamtila broj od kontrole prije, pa kad bi se našla na zadanoj, totalno bunilo.. Zašto? Ne znam! Ali tako je bilo.. Uz nekoliko glupih pogrešaka, ipak eto završila, nezadovoljna, ali ajde..Trebalo mi 61min, dok 1. nekih 35"? Nisam ionako išla natjecateljski (ruku na srce,nemam ja kaj radit u eliti, ali kad sam već odlučila tako, neka sam tamo)! Ušla u cilj, rekoh, ajmo na piće i klopu, ja sam svoje odradila! Najsmješnije dio svega što sam bila 4. Iznenadjenje za sve nas! Nagovarali me da ostanemo i drugi dan, kao imala bih šanse za postolje ako ostanem, ali to bi pokvarilo ove divne planove raznolikosti kaj smo naumili za vikend, stoga se nismo dali nagovoriti! Igor je bio 2. u svojoj kategoriji (ne znam kojoj), pa ga je isto malo frcnulo... Nakon ručka i 2-3 pive u dupetu, ponudili se Gobecima, da bi sa zadovoljstvom pokupili kontrole, s obzirom da nas nema drugi dan, pa smo to i učinili..
Divan dio! Tišina u šumi..osim šuma lišća i ptica pjev, ništa se nije čulo ni vidjelo,e..baš mi je pasalo..Kako bi netko rekao,naplaćujem si tjedan stresa i žurbe..Te minute su bile samo za mene.. S punim ruksakom stanica, koje su zapinjale o grane osjećala sam se kao Xena-žena ratnica.. Nezaustavljiva! No to je druga priča i to ću ostavit za sebe..To su ipak moje minute..
Kad sam se vratila, svi su već bili u stijeni, pa sam im se radosno pridružila... Vratila stanice i sve ostale stvari i hop, do gore..
Popeli par dječjih smjerova, bilo nas je zanimljivo gledat sa strane, ali nikom to nije previše smetalo, jako dobra atmosfera, obožavam vas sve!
Kad je zahladilo i kad smo ogladnili/ožednili spustili se do doma i dočekali noć... Mrak! Habuš je navijao za odlazak u Križevce, što smo svi odlučno odbijali i uspjeli u tome... Kad se mjesec dobrano digao u nebo i nakon odluke da ujutro ispenjemo zapadni greben, odlučili smo se na počinak već oko 21h!
Dignuli smo šatore u ciljnoj ravnini (najravniji dio u blizini) i legli/zaspali u trenu..
Ujutro ptičice,budjenje za poželit... Doručak u domu i pogled na greben je bio dovoljan da se strmoglavimo do auta i krenemo već polako u zaostatku s vremenom, ali još uvijek stižemo..Možemo sve što poželimo!
Ekipa se već polako skupljala za drugi dan, bio je tu i Microtrek, koji je dofurao i autobuse ljudi, i nismo se dali smesti..Odosmo mi! S manjkom opreme, smišljali smo kako se popesti svo troje bez povećih problema i uspjeli na kraju u tome..Smjer posebito lagan, lijep i uzbudljiv pogled na zahuktavanje u podneblju, davao je poseban doživljaj! Stigli do vrha, par slikica i brzo dolje.., Prvo pješke, pa ipak absajl do dolje se činio kako najboljom kombinacijom, a i najsigurnijom.. Vrijeme je bilo itekako na knap... Juriš do auta... Uskočili i krenuli... moj start na Sajmenima je za pol sata... S nogom kroz prozor sam odradila "tranziciju" i presvlačila se iz penjača u biciklistu! Neprimjetno! :P
Igrom slučaja je start pomaknut na 11:30, tako da smo stigli na start možda minutu prije, svi su već bili spremni, odbrojavale se sekunde i uletili u zadnji čas... Zaustavljamo ekipu, Igor trči na prijavu i kupi broj, Bero i ja skidamo bajk i krećem.. Odšacala sam nekoliko djevojaka u startu koje sam začas i prestigla, misleći kako sam sad prva i nemam brige... Sad "leđero"! Staza po prvi put prikazana narodu ove godine i ispala predivna. Cijela kroz šumu, cijela vozljiva, cijela brza, ma cijela za poželit... Malo brda, malo spusta, ništa napornog.. uživancija.. još sam prva i nemam brige..hahha.. kad mi na kraju 2. kruga frajer veli da sam druga i da je prva oko minutu prije mene! kaj?!?!? Ma tko?! F**K! Sad ionako ništa nemrem napravit... Odvozila do kraja, stisnula koliko sam mogla... Kad u cilju Inga Preskar. Mica mala.. Mogla sam si i mislit... Sakrila se tamo među fakinima.. Šteta... Vjerojatno ju ne bi dobila, al bi bila fora ganjaona da sam znala da je ispred, a ne ovako izletnički..
No, dobro, završili mi, otišle još odradit prijateljski krug (šteta da ne kad je tak lep) i momci krenuli... 1. krug se vozi, Igor bio negdje 6., 2.krug se popeo do 5. mjesta, 3.ili 4. već je bio na 4.mjestu, s 2 min zaostatka za 3., kad 5. i zadnji krug, umjesto da padne, frajer se zaleti i stigne 15ak sekundi iza 3. (domaćeg) što je odlično, ali šteta da mu nitko nije na vrijeme rekao (ipak je domaći u igri), pa da stisne i smjesti se i on na postolje! Bero je završio kao odlični 8., ako se ne varam..
Nakon toga odlična zeka-peka s ekipom i put ka doma!
Ma K-K vikend samo Ta-Kav!
| Rezultati Sajmeni dani 5. kolo Koprivnica |
