Perpetuum Zabavna vožnja u cilju!
Nakon sezone u kojoj sam propustio sve utrke i nisam bio u mogućnosti odvojiti vikende za njih, ipak sam odlučio priključiti se ekipi na zadnjoj utrci Pustolovne lige.
Najbolji mogući izbor partnera je bila Paula i naš "Perpetuum Fun ride"
Stigao sam večer prije, na prijavama se Paula i ja odlučujemo da idemo na kraću varijantu , što se kasnije pokazalo kao najbolje rješenje. Nakon cijele sezone bez utrka u nogama nisam zapravo ni znao šta mogu očekivati, valjda neću krepat' negdje, malo sam se tog bojao.
Najbolji mogući izbor partnera je bila Paula i naš "Perpetuum Fun ride"
Stigao sam večer prije, na prijavama se Paula i ja odlučujemo da idemo na kraću varijantu , što se kasnije pokazalo kao najbolje rješenje. Nakon cijele sezone bez utrka u nogama nisam zapravo ni znao šta mogu očekivati, valjda neću krepat' negdje, malo sam se tog bojao.
No pogled na kartu, onaj osjećaj pred trku, crtanje najbolje moguće varijante, spremanje stvari, šta obući, koje tenisice, mijenjaju taj osjećaj nesigurnosti u meni i da, jedva čekam sutra.
Dočekujemo ekipu, dižemo šatore i na spavanje.
Dan utrke obećaje predivan sunčani dan.
Ujutro zadnje pripreme, krcam sve na bajk i krećem iz kampa prema gradu. Na nogama po prvi put nosim INOV8 TERROC 330. Do sad sam stalno nosio LA SPORTIVINE RAPTORICE, no došlo je vrijeme da probam neš' novo. Valjda me neće nažuljati ili, još gore, da mi se onako lagane negdje poderu, mislim si.
U gradu kavica, ovo-ono i spremni za start.
Prvo po redu je gradska orjentacija s par točaka s kojima i nismo imali prevelikih problema. Nakon toga je slijedila prva točka i to negdje pod vodom. Trčimo preko cijele rive, skidam sve sa sebe, skok u more, plivam preko i opet skok u more i tražim nekakav ključ, nalazim ga kroz 2 minute i vraćam se natrag. Trčimo do zidina gdje se već spremamo za abseil i preplivavanje. Paula i ja već imamo strategiju: skinuti sve, staviti u suhu vreću, spustiti ju niz stijene, absajlati i odmah nastaviti plivati. Tako je i bilo, ja sam vukao vreću koja je plutala i bez velikih poteškoća smo preplivali kanal.
Slijedilo je trčanje do heliodroma gdje su nas čekali bicikli. Dečki na tranziciji nam kažu da smo peti, no di je još kraj utrke. I krećemo skupljati biciklima kontrole. Ja vodim navigaciju i sve ide po već isplaniranoj trasi. Tu i tamo zastanemo da se provjerimo i idemo dalje. Jedna točka nam je negdje na obali gdje ne možemo biciklima nego moramo pješke do nje. Ostavljamo bajkove i krećemo obalom po stijenama, u jednom trenutku skidam spd-jke i nastavaljam bos po stijenama. Uglavnom, zaključak je da sam trebao staviti tenisice, a ne nastaviti sa spd-jkama..i
Natrag na bajkove i prema Kamporu gdje smo se pomučili da poberemo točku usred muljave uvale. Čini mi se da je Paula najviše uživala kad je do koljena propadala u smrdljivi mulj. No, bez brige, već nakon toga smo pičili dalje na biciklima i jedva čekali da se okupamo na sljedećoj dionici plivanja. Usput srećemo Slovence koji su ispred nas i već su gotovi s plivanjem. Skok s broda i plivanje do otočića i eto sranja. Stišće me grč u nozi i tu se Paula trudi da mi istegne nogu u vodi- show!!!
Ajd', nekako i to odradimo, doplivamo natrag i šaljivi Slavonci na muliću nas nude : "Lega, oš malo slavonskog gela-rakije" Hvala lega, ali ovako sam već u halovima. Sjedamo na bajkove i pičimo, tu radimo malo grešku al niš' opasnog. Dolazimo na mjesto gdje bi trebala biti točka , ali je nema, slikamo i vozimo dalje prema tranziciji. Do tranzicije dolazimo nekim čudnim putevima. Čujemo od čovjeka da su se vodeći Slovenci sje..li na biciklu i odustali. Tu smo trenutno treći s još jednim slovenskim timom s kojima se zadnjih par sati stalno susrećemo. Ispred nas su otac i sin Špeh i Hopla-Konopla.
Na tranziciji navlačim svoje nove INOV8 tenke i gađamo put prema Medveđoj špilji. Strmi spust po siparu, no tenisice su jako udobne i drže po tim oštim kamenjima, nema izvrtanja zgloba zbog niže potpetice i ni pomisli da bi me mogle nažuljati. Odličan izbor, zaštita prednjeg djela nogu je odrađena od visoke gume te nema problema ako nogom klepim po kamenu. No, još su suhe i čiste i dosta je trčanja do kraja.. Dolazimo nekako do špilje, skok unutra, izron van i pičimo dalje. Slovenci još uvijek s nama. Penjemo se do Premužićeve staze i tu Paula i ja stišćemo gas i ostavljamo Slovence iza. Trenutno smo treći. Skupljamo još jednu točku na kojoj se srećemo sa Špehom. S njima dolazimo na kajake i nakon par zaveslaja kužimo da ih imamo i stižemo. Ugodno ujednačeno veslanje, malo pričice i smijeha i maštanje o hladnom radleru tjeraju nas naprijed. Drugi trenutno, Špehi iza nas, dolazimo do kampa gdje treba nešto izroniti, kad ono RADLER Paula!!!! Koja sreća.. Do Lopara još više dobivamo na razlici između nas i Špeha i više nas niš' ne zaustavlja. Ostavljamo kajak i bez greške, uz malo sreće naravno, dolazimo do bicikla.. Još par točaka i kraj, ali prije kraja nas je čekao uspon do zadnje točke. Komentiramo već u sebi: na Lightu smo, a već imamo 70 km skoro, a još moramo do vrha i nazad, čudne procjene organizatora. Paula putem vrišti da stanemo u nekom dućanu i kupimo čokolade i cole, ja napet jer pokušavam zadržat idrugo mjesto dok nas ovi iza stišću, a prvi su nam na 15 minuta razlike, možda i nih stignemo.. Nabrzaka kupujemo dve čokse, ja žderem gel, pijemo red bull i penjemo se prema zadnjoj točki.. Već nas hvata mrak, ali to je to, nalazimo zadnju točku. Downhill za kraj i osmijeh na licu, ne može nas više nitko stići. Dolazak na cilj 16 minuta nakon prvoplasiranih, 10 i pol sati na light verziji od 80km RAC-a.
Osvrt na tenisice, koje su bile više mokre do kraja trke nego suhe. Odlično prianjaju uz nogu, imaju niži potplat koji mi se pokazao jako ugodnim jer ni u jednom trenutku nisam izvrnuo zglob, što je sa višim tenisicama slučaj. Mrežica ne dopušta zadržavanje vode te već nakon par koraka sva voda "izleti" van. Potplat tenisice odlično je izbalansiran i drži, kako na mokrom i blatnom terenu, tako i na kamenitom. Skeptičnost prema ovom modelu INOV8 TERROC 330 koji sam imao prije utrke je skroz nestao i mislim da od sad nadalje dajem prednost njima pred ostalim tenisicama.
Nakon utrke slijedilo je proglašenje najboljih u utrci i ovogodišnjoj Pustolovnoj ligi.
Domaćini su se potrudili da klope i cuge ne pofali, te se druženje na glavnom trgu oduuuuužilooo do ranih jutarnjih sati.
Marin
Dočekujemo ekipu, dižemo šatore i na spavanje.
Dan utrke obećaje predivan sunčani dan.
Ujutro zadnje pripreme, krcam sve na bajk i krećem iz kampa prema gradu. Na nogama po prvi put nosim INOV8 TERROC 330. Do sad sam stalno nosio LA SPORTIVINE RAPTORICE, no došlo je vrijeme da probam neš' novo. Valjda me neće nažuljati ili, još gore, da mi se onako lagane negdje poderu, mislim si.
U gradu kavica, ovo-ono i spremni za start.
Prvo po redu je gradska orjentacija s par točaka s kojima i nismo imali prevelikih problema. Nakon toga je slijedila prva točka i to negdje pod vodom. Trčimo preko cijele rive, skidam sve sa sebe, skok u more, plivam preko i opet skok u more i tražim nekakav ključ, nalazim ga kroz 2 minute i vraćam se natrag. Trčimo do zidina gdje se već spremamo za abseil i preplivavanje. Paula i ja već imamo strategiju: skinuti sve, staviti u suhu vreću, spustiti ju niz stijene, absajlati i odmah nastaviti plivati. Tako je i bilo, ja sam vukao vreću koja je plutala i bez velikih poteškoća smo preplivali kanal.
Slijedilo je trčanje do heliodroma gdje su nas čekali bicikli. Dečki na tranziciji nam kažu da smo peti, no di je još kraj utrke. I krećemo skupljati biciklima kontrole. Ja vodim navigaciju i sve ide po već isplaniranoj trasi. Tu i tamo zastanemo da se provjerimo i idemo dalje. Jedna točka nam je negdje na obali gdje ne možemo biciklima nego moramo pješke do nje. Ostavljamo bajkove i krećemo obalom po stijenama, u jednom trenutku skidam spd-jke i nastavaljam bos po stijenama. Uglavnom, zaključak je da sam trebao staviti tenisice, a ne nastaviti sa spd-jkama..i
Natrag na bajkove i prema Kamporu gdje smo se pomučili da poberemo točku usred muljave uvale. Čini mi se da je Paula najviše uživala kad je do koljena propadala u smrdljivi mulj. No, bez brige, već nakon toga smo pičili dalje na biciklima i jedva čekali da se okupamo na sljedećoj dionici plivanja. Usput srećemo Slovence koji su ispred nas i već su gotovi s plivanjem. Skok s broda i plivanje do otočića i eto sranja. Stišće me grč u nozi i tu se Paula trudi da mi istegne nogu u vodi- show!!!
Ajd', nekako i to odradimo, doplivamo natrag i šaljivi Slavonci na muliću nas nude : "Lega, oš malo slavonskog gela-rakije" Hvala lega, ali ovako sam već u halovima. Sjedamo na bajkove i pičimo, tu radimo malo grešku al niš' opasnog. Dolazimo na mjesto gdje bi trebala biti točka , ali je nema, slikamo i vozimo dalje prema tranziciji. Do tranzicije dolazimo nekim čudnim putevima. Čujemo od čovjeka da su se vodeći Slovenci sje..li na biciklu i odustali. Tu smo trenutno treći s još jednim slovenskim timom s kojima se zadnjih par sati stalno susrećemo. Ispred nas su otac i sin Špeh i Hopla-Konopla.
Na tranziciji navlačim svoje nove INOV8 tenke i gađamo put prema Medveđoj špilji. Strmi spust po siparu, no tenisice su jako udobne i drže po tim oštim kamenjima, nema izvrtanja zgloba zbog niže potpetice i ni pomisli da bi me mogle nažuljati. Odličan izbor, zaštita prednjeg djela nogu je odrađena od visoke gume te nema problema ako nogom klepim po kamenu. No, još su suhe i čiste i dosta je trčanja do kraja.. Dolazimo nekako do špilje, skok unutra, izron van i pičimo dalje. Slovenci još uvijek s nama. Penjemo se do Premužićeve staze i tu Paula i ja stišćemo gas i ostavljamo Slovence iza. Trenutno smo treći. Skupljamo još jednu točku na kojoj se srećemo sa Špehom. S njima dolazimo na kajake i nakon par zaveslaja kužimo da ih imamo i stižemo. Ugodno ujednačeno veslanje, malo pričice i smijeha i maštanje o hladnom radleru tjeraju nas naprijed. Drugi trenutno, Špehi iza nas, dolazimo do kampa gdje treba nešto izroniti, kad ono RADLER Paula!!!! Koja sreća.. Do Lopara još više dobivamo na razlici između nas i Špeha i više nas niš' ne zaustavlja. Ostavljamo kajak i bez greške, uz malo sreće naravno, dolazimo do bicikla.. Još par točaka i kraj, ali prije kraja nas je čekao uspon do zadnje točke. Komentiramo već u sebi: na Lightu smo, a već imamo 70 km skoro, a još moramo do vrha i nazad, čudne procjene organizatora. Paula putem vrišti da stanemo u nekom dućanu i kupimo čokolade i cole, ja napet jer pokušavam zadržat idrugo mjesto dok nas ovi iza stišću, a prvi su nam na 15 minuta razlike, možda i nih stignemo.. Nabrzaka kupujemo dve čokse, ja žderem gel, pijemo red bull i penjemo se prema zadnjoj točki.. Već nas hvata mrak, ali to je to, nalazimo zadnju točku. Downhill za kraj i osmijeh na licu, ne može nas više nitko stići. Dolazak na cilj 16 minuta nakon prvoplasiranih, 10 i pol sati na light verziji od 80km RAC-a.
Osvrt na tenisice, koje su bile više mokre do kraja trke nego suhe. Odlično prianjaju uz nogu, imaju niži potplat koji mi se pokazao jako ugodnim jer ni u jednom trenutku nisam izvrnuo zglob, što je sa višim tenisicama slučaj. Mrežica ne dopušta zadržavanje vode te već nakon par koraka sva voda "izleti" van. Potplat tenisice odlično je izbalansiran i drži, kako na mokrom i blatnom terenu, tako i na kamenitom. Skeptičnost prema ovom modelu INOV8 TERROC 330 koji sam imao prije utrke je skroz nestao i mislim da od sad nadalje dajem prednost njima pred ostalim tenisicama.
Nakon utrke slijedilo je proglašenje najboljih u utrci i ovogodišnjoj Pustolovnoj ligi.
Domaćini su se potrudili da klope i cuge ne pofali, te se druženje na glavnom trgu oduuuuužilooo do ranih jutarnjih sati.
Marin
