Lov na tartuf je trka koja je proizašla iz prošlogodišnje Kite od tartufa. Ove godine je dodan i bicikl, ali osnovni koncept, a to je da je trka timska i da se kontrole ne daju na startu, nego se otkrivaju po putu, ostao je isti.Paula i ja smo došli ponovo kao tim, a Debelog i Šteficu ove godine su zamjenili Bena i Pero tj. Pena i Bero.
Start je bio u 9, pa smo oko 5:30 krenuli iz Zagreba. Oko 8 smo stigli u Buzet, u 8:45 odradili brzinski briefing i trka je počela.
Start je bio u 9, pa smo oko 5:30 krenuli iz Zagreba. Oko 8 smo stigli u Buzet, u 8:45 odradili brzinski briefing i trka je počela.
Prve 3 kontrole bile su na biciklu i njih smo na brzinu prošli. Već na prvoj KT smo ulovili slovenski tim 360 Velenje koju su nam, činilo se, bili jedini konkurenti u mješovitoj konkurenciji. Taj tim nam je poznat, jer smo se s njima naganjali i na utrci u Ivaniću, ali su oni tamo odustali, a mi stvarili rezultat sezone. Na KT 3 ostavljamo bicikle i krećemo na treking u isto vrijeme kad i Slovenci. Paula odlučuje odraditi treking u SPD cipelama, što se pokazalo lošom idejom, pa nam Slovenci nakon 2 KT bježe. Nakon 5 sakupljenih kontrola, vraćamo se po bicikle. Na povratku prema tranziciji smo ugledali Slovence kako odlaze biciklima, a to je značilo da imaju neki 5 minuta prednosti. Krećemo biciklima na slijedeću KT i tu odlučujem da idemo dužim, ali puno vozljivijim putem.
No Paula je opet spora na bajku i umjesto da jurimo i stignemo ostale ekipe, sporo se vučemo prema KT 4. Na putu prema njoj ponovo srećemo Slovence koji su već cvikali KT, gledam na sat da izmjerim kolika je sad njihova prednost. Na KT 4 srećemo Beru i Penu koji su došli par minuta iza nas na tranziciju. Znači izgubili smo nešto vremena, ali ne previše. Na povratku prolazimo ono mjesto na kojem smo sreli Slovence i ispada da smo nekih 7 minuta iza njih. Slijedeće 2 kontrole odrađujemo relativno sporo i zato se prilično iznenađujemo kad smo na KT 7 došli minutu iza Slovenaca i Bere i Pene.
Oblačimo tenisice i svi zajedno krećemo na treking koji se sastoji od 5 kontrola od kojih je samo jedna obavezna, ali se brzo razdvajamo. Ponovo se svi nalazimo u Humu u kojem dobijamo pitanja vezana uz grad na koja moramo odgovoriti. Obavljamo zadatak i krećemo dalje. Ponovo se razdvajamo i slijedeće 3 KT kupimo dosta brzo. Imamo manjih problema sa kontrolom kod ponora Bukovac i nakon toga krećemo prema tranziciji. Dolazimo na tranziciju i opet se, ovaj put neugodno, iznenađujemo kad saznajemo da su Slovenci došli prije 20 minuta. Tu lagano odustajemo od „ganjanja“ i vozimo do KT 9 koja je na mlinu u Kotlima. Tamo je 2009. bila jedna od najljepših kontrola na Single race-u, samo ovaj put nije bilo potrebno plivati do nje. KT 10 se nalazila u špilji Vela peć. Ime joj ni najmanje ne prilič,i jer je to špiljica od kojih 10 metara dubine. Do nje izabiremo duži, ali sigurniji put. Barem je tako izgledalo na karti. To se pokazalo kao kardinalna greška, jer tu gubimo barem pola sata u odnosu na ostale timove koji su na KT 10 došli sa donje strane, dok smo se mi morali spuštati po kozjem putiću nekih 100 m visinske i opet se toliko popeti nakon cvikanja kontrole. Za ilustraciju je dovoljno reći da je tim koji je bio iza nas na KT 9, došao u cilj 49 minuta prije nas! Polako dolazimo do Buzeta, gdje nas čeka još par kontrola po starom gradu. U laganom tempu odrađujemo zadatak i ulazimo u cilj kao 11. ukupno, a 2. od mješovitih timova. Na kraju je ispalo da je 3. mješoviti tim došao minutu i pol iza nas, tako da smo ustvari jedva uhvatili to treće mjesto.
No Paula je opet spora na bajku i umjesto da jurimo i stignemo ostale ekipe, sporo se vučemo prema KT 4. Na putu prema njoj ponovo srećemo Slovence koji su već cvikali KT, gledam na sat da izmjerim kolika je sad njihova prednost. Na KT 4 srećemo Beru i Penu koji su došli par minuta iza nas na tranziciju. Znači izgubili smo nešto vremena, ali ne previše. Na povratku prolazimo ono mjesto na kojem smo sreli Slovence i ispada da smo nekih 7 minuta iza njih. Slijedeće 2 kontrole odrađujemo relativno sporo i zato se prilično iznenađujemo kad smo na KT 7 došli minutu iza Slovenaca i Bere i Pene.
Oblačimo tenisice i svi zajedno krećemo na treking koji se sastoji od 5 kontrola od kojih je samo jedna obavezna, ali se brzo razdvajamo. Ponovo se svi nalazimo u Humu u kojem dobijamo pitanja vezana uz grad na koja moramo odgovoriti. Obavljamo zadatak i krećemo dalje. Ponovo se razdvajamo i slijedeće 3 KT kupimo dosta brzo. Imamo manjih problema sa kontrolom kod ponora Bukovac i nakon toga krećemo prema tranziciji. Dolazimo na tranziciju i opet se, ovaj put neugodno, iznenađujemo kad saznajemo da su Slovenci došli prije 20 minuta. Tu lagano odustajemo od „ganjanja“ i vozimo do KT 9 koja je na mlinu u Kotlima. Tamo je 2009. bila jedna od najljepših kontrola na Single race-u, samo ovaj put nije bilo potrebno plivati do nje. KT 10 se nalazila u špilji Vela peć. Ime joj ni najmanje ne prilič,i jer je to špiljica od kojih 10 metara dubine. Do nje izabiremo duži, ali sigurniji put. Barem je tako izgledalo na karti. To se pokazalo kao kardinalna greška, jer tu gubimo barem pola sata u odnosu na ostale timove koji su na KT 10 došli sa donje strane, dok smo se mi morali spuštati po kozjem putiću nekih 100 m visinske i opet se toliko popeti nakon cvikanja kontrole. Za ilustraciju je dovoljno reći da je tim koji je bio iza nas na KT 9, došao u cilj 49 minuta prije nas! Polako dolazimo do Buzeta, gdje nas čeka još par kontrola po starom gradu. U laganom tempu odrađujemo zadatak i ulazimo u cilj kao 11. ukupno, a 2. od mješovitih timova. Na kraju je ispalo da je 3. mješoviti tim došao minutu i pol iza nas, tako da smo ustvari jedva uhvatili to treće mjesto.
