
Evo jedan komentar sa bloga i Vanjin izvještaj na TrainRunningCroatia.
Chicar: Dio od Guslice prema Planini i od Planine prema Jelencu je nesto najljepse kaj sam vidio u zivotu. A nakon nekoliko sati brijanja po tockastim stazama Risnjaka i Grobnickih alpi i pljuska sa grmljavinom od 1h popnes se na Veliko Pakleno i ostanes bez daha. Gdje god pogledas sve samo valovi tamnih brezuljaka a na jednu stranu se vidi more...fakat nam je lepa ta Hrvatska. Fala Elviru kaj nas je pocastil s ovakvim bombonom.
Sva u svemu, krasna staza, jedna od najljepših do sada, evo kako je to izgledalo na karti, zajedno s malo bauljanja van puteva sto se moglo i bolje izvesti nego je većina napravila:
A u nastavku slijede Matejin izvještaj s Risnjaka, rezultati i linkovi na galerije:

Preko zelenih livada od Snježnika do Guslice pa kroz gustu šumu prema Planini i Jelencu, trčkarali smo u "vlakiću" od desetak ultraša. Raspoloženje je bilo izvrsno i svi su nekako iščekivali cvikanje 4. KT nakon koje je krenula prava zabava: samo rijetke markirane staze, karta u koju se nije baš moguće posve pouzdati i teren pun iznenađenja.
Prema 5. KT i prvoj živoj kontroli Paula, Marin, Goran i ja odlučujemo malo glumiti pripadnike plemena Korovaji pa se, hodajući po klekovini pola metra iznad zemlje, probijamo do "normalne" šume odakle sasvim lijepo nabadamo kontrolu. Tu negdje nas je napustilo i sunce pa trčimo ususret oblacima i grmljavini.
Nakon novog okupljanja ultraša kraj kontrole na dnu ogromne vrtače, do kontrole Vrh Pakleno stižemo već sasvim pokisnuli, ali ohrabreni jednim od ljepših pogleda tog dana.
Nakon toga kreće veselje: naš trio (Paula, Marin i ja) odlučujemo ne vraćati se istim putem do makadama (vraćanje istim putem je očito neki veliki bauk u trekerskom svijetu :|) već držati azimut da si skratimo put. Nedugo nakon toga, nalazimo se dezorijentirani među impozantnim krškim stijenama, svako toliko prenuti zvukom srna ili grmljavine.
U tih idućih pola sata bauljanja shvaćam zašto je RMT svima tako kultna utrka.
Staza je posložena tako da nema opuštanja: limiti te tjeraju naprijed, i to trkom.
Prilika za gubljenje je stvarno mnogo, ali stazu završavaju samo oni koji taj luksuz koriste tek rijetko.
Teren se neprekidno mijenja i zahtijeva dosta koncentracije, ali i napora: 2500 m uspona poprilično isprazni noge.
I naposljetku, divlje i poprilično samotne staze kojima se prolazi daju ovoj utrci neki poseban ugođaj: čudna kombinacija adrenalina i (straho)poštovanja prema prirodi u kojoj si gost.
Kad smo se napokon izvukli iz predjela Paklenog, koje je stvarno zaslužilo svoje ime, po tko zna koji put nailazimo na Beru i ekipu koja je (s razlogom) ozbiljno shvatila njegov nadimak Vodje i pratila ga u stopu. Na 10. KT dolazimo 20 minuta prije limita i saznajemo da je grupica predvođena Hanzama na 5 minuta ispred nas pa, ohrabreni time, trkom jurimo prema posljednjem usponu "na divlje" prema kontroli u predjelu Donjih Medvejaca.
Mislim da smo Marin i ja htjeli izljubiti Paulu kad je povikala da je ugledala markacije do KT. Izmoreni, ali sretni fotografiramo se na Vidikovcu i dogovaramo trčanje čim se spustimo do makadama prema Platku.
Tako je i bilo: podijelili smo posljednji Red Bull iz ruksaka i krenuli u trk. Putem prestižemo grupicu "Hanza, Hanza, Curi" i (opet!) ispred sebe ugledamo Beru :)
Držimo tempo do livade podno doma.
Od tamo se s terase već čuje navijanje koje pomaže da utrčimo u cilj, i to nakon nešto više od 10h utrke i preko 40 prijeđenih kilometara.
A onda: zasluženi grah, pivo, rezimiranje, prepričavanje dogodovština o uspinjanju na krive vrhove, gubljenju po vrtačama, klizanju po blatu... Svatko je doma otišao sa svojim dojmovima, ali i vjerojatno jednim zajedničkom mišlju: jedva čekamo RMT 2014.! :)
I na kraju, treba spomenuti i pravu berbu dobrih pozicija i medalja za PG:
Među Planinarima Ivana je osvojila broncu, Jelena je zauzela 11. mjesto, dok je Šiki bio 18. među dečkima.
U Ultra kategoriji Bero i Marin zauzeli su pozicije u top 10 (6. i 8. mjesto), a Krešo je u cilj ušao kao 17. ultraš.
Paula je očekivano odnijela zlatnu medalju među curama na Ultri, a i ja sam saznala što znači biti na ultraškom postolju.