Proklete kupine!!! Treće kolo NMT-a Bero je smjestio na istočnu stranu Medvednice. Uvijek je dobro otići malo na teren koji ne poznaš toliko dobro, mada je meni za zapadne strane totalna gnjavaža doći do tamo, a bome se i vratiti natrag. Ali se isplati.
Taj dan je ispalo da sam morao poslovno u Istru, ali ni to me nije spriječilo da startam. Mada je to bilo skoro 2 sata iza svih ostalih.
Taj dan je ispalo da sam morao poslovno u Istru, ali ni to me nije spriječilo da startam. Mada je to bilo skoro 2 sata iza svih ostalih.
Bero mi je ostavio kartu na dogovorenom mjestu, brzinski se presvlačim i krećem. Super je što startam sam, jer je to najbolji trening. Cilj mi je što više ići direktno na kontrole, a ako je puno lampi oko tebe nekako uvijek gravitiraš prema njima. Ovako sam prepušten sam sebi.
Prva kontrola - sve mi je jasno. Strmi uspon po markaciji, pa direktno na vrh. Malo se motam po vrhu dok ne pronalazim kontrolu. Spuštam se po makadamu i opet se spajam sa markiranim putem.
Pokušavam nešto malo skratiti do KT 2, ali ubrzo skužim da je to nemoguća misija. Vraćam se natrag na makadam 100 metara dalje nego što sam skrenuo, sa 5 potrošenih minuta i izgrebanim nogama. Super sam počeo. Kad zbrojim to sa onim motanjem na KT 1, računam da sam već gadno u zaostatku za ostalima.
Nakon još jednog pogrešnog pokušaja, pronalazim pravi sipar i kontrolu. Ustvari ono što je ostalo od nje. Vjetar i kiša su učinili svoje. Do treće KT lako, pa opet na makadam prema “misterioznom drvu”. Nalazim ga od prve, spuštam se u potok i po njemu idem do KT 5 na račvanju potoka. Nakon toga nastavljam po grebenu, kombinirajući neke puteve, a kad mi ne paše smjer nastavljam “na divljaka”. Ponekad to znači provlačenje kroz trnje, puzanje po zemlji, a ponekad i sasvim solidno kretanje. Dolazim do vrha, a na spustu mi u susret idu 3 lampe. Super, čak i neću doći zadnji u dom (pokazalo se da sam ipak došao zadnji). Opet sam na markiranom makadamu, ali ga ubrzo napuštam, prelazim greben i spuštam se do izvora potoka po KT 7. Od nje po azimutu prema KT 8, gdje imam manjih problema. Na putu prema tamo brzinski gledam opis kontrole - kućica. Motam se okolo, nesiguran u svoju lokaciju i pronalazim neku kućicu. Zidanu, zaključanu. Pretražim sve okolo, kontrole nema. Pogledam ponovo opis na karti :”Drvena, unutra”. A-ha. Dakle očito sam na krivom mjestu. Buljim u kartu i kompas dok mi konačno ne sine gdje sam, pa tako prosvijetljen pronalazim put do prave kućice. Stvarno je drvena i stvarno je kontrola unutra. Jedina koja je bila sačuvana od kiše.
Opet preko nekog potoka po azimutu prema KT 9. Na putu zapinjem u neke kupine i u 3 metra se izgrebem kao da od početka hodam samo kroz kupine.Tu se negdje pojavljuje magla koja me prati do par sto metara prije doma. Fulavam put prema kontroli, ali se uz pomoć potoka brzo uspijevam relocirati i pronaći kontrolu. Ista stvar i sa zadnjom kontrolom. Skrećem sa markiranog puta malo prerano, ali nailazim na potok i po magli, uz puno sreće. pogađam kontrolu. Još samo uspon do doma i kraj.
Na moje čuđenje u domu je još desetak ljudi, a na još veće čuđenje ispada da sam ostvario najbolje vrijeme. Sad kad gledam kartu ne izgleda mi da sam nešto puno skretao sa puta, ali dok si na stazi imaš osjećaj da minute samo cure.
Sve u svemu, opet skoro 40 ljudi, s tim da ih je dosta (18) skupilo sve kontrole. Bero je smislio zanimljivu stazu na svima pomalo nepoznatom terenu koji je, začudo, ostao neokrznut olujom koja je napravila kaos na središnjem dijelu Medvednice. Slijedeće kolo je planirana kružna staza sa startom i ciljem na Lagviću. Dakle bez sretne završnice u nekom od domova, nego čisti trening od auta do auta. Danas je provjera stanja na terenu, a navečer počinju prijave. Pa da vidimo ko je tu zbog treninga, ako zbog cuganja i žderanja u domu.
Meni je ispalo oko 10.5 km sa 820 metara uspona.
Rezultati i karta mog kretanja su niže.
Prva kontrola - sve mi je jasno. Strmi uspon po markaciji, pa direktno na vrh. Malo se motam po vrhu dok ne pronalazim kontrolu. Spuštam se po makadamu i opet se spajam sa markiranim putem.
Pokušavam nešto malo skratiti do KT 2, ali ubrzo skužim da je to nemoguća misija. Vraćam se natrag na makadam 100 metara dalje nego što sam skrenuo, sa 5 potrošenih minuta i izgrebanim nogama. Super sam počeo. Kad zbrojim to sa onim motanjem na KT 1, računam da sam već gadno u zaostatku za ostalima.
Nakon još jednog pogrešnog pokušaja, pronalazim pravi sipar i kontrolu. Ustvari ono što je ostalo od nje. Vjetar i kiša su učinili svoje. Do treće KT lako, pa opet na makadam prema “misterioznom drvu”. Nalazim ga od prve, spuštam se u potok i po njemu idem do KT 5 na račvanju potoka. Nakon toga nastavljam po grebenu, kombinirajući neke puteve, a kad mi ne paše smjer nastavljam “na divljaka”. Ponekad to znači provlačenje kroz trnje, puzanje po zemlji, a ponekad i sasvim solidno kretanje. Dolazim do vrha, a na spustu mi u susret idu 3 lampe. Super, čak i neću doći zadnji u dom (pokazalo se da sam ipak došao zadnji). Opet sam na markiranom makadamu, ali ga ubrzo napuštam, prelazim greben i spuštam se do izvora potoka po KT 7. Od nje po azimutu prema KT 8, gdje imam manjih problema. Na putu prema tamo brzinski gledam opis kontrole - kućica. Motam se okolo, nesiguran u svoju lokaciju i pronalazim neku kućicu. Zidanu, zaključanu. Pretražim sve okolo, kontrole nema. Pogledam ponovo opis na karti :”Drvena, unutra”. A-ha. Dakle očito sam na krivom mjestu. Buljim u kartu i kompas dok mi konačno ne sine gdje sam, pa tako prosvijetljen pronalazim put do prave kućice. Stvarno je drvena i stvarno je kontrola unutra. Jedina koja je bila sačuvana od kiše.
Opet preko nekog potoka po azimutu prema KT 9. Na putu zapinjem u neke kupine i u 3 metra se izgrebem kao da od početka hodam samo kroz kupine.Tu se negdje pojavljuje magla koja me prati do par sto metara prije doma. Fulavam put prema kontroli, ali se uz pomoć potoka brzo uspijevam relocirati i pronaći kontrolu. Ista stvar i sa zadnjom kontrolom. Skrećem sa markiranog puta malo prerano, ali nailazim na potok i po magli, uz puno sreće. pogađam kontrolu. Još samo uspon do doma i kraj.
Na moje čuđenje u domu je još desetak ljudi, a na još veće čuđenje ispada da sam ostvario najbolje vrijeme. Sad kad gledam kartu ne izgleda mi da sam nešto puno skretao sa puta, ali dok si na stazi imaš osjećaj da minute samo cure.
Sve u svemu, opet skoro 40 ljudi, s tim da ih je dosta (18) skupilo sve kontrole. Bero je smislio zanimljivu stazu na svima pomalo nepoznatom terenu koji je, začudo, ostao neokrznut olujom koja je napravila kaos na središnjem dijelu Medvednice. Slijedeće kolo je planirana kružna staza sa startom i ciljem na Lagviću. Dakle bez sretne završnice u nekom od domova, nego čisti trening od auta do auta. Danas je provjera stanja na terenu, a navečer počinju prijave. Pa da vidimo ko je tu zbog treninga, ako zbog cuganja i žderanja u domu.
Meni je ispalo oko 10.5 km sa 820 metara uspona.
Rezultati i karta mog kretanja su niže.
