Berina lijepa Konačno! O ovoj utrci smo razmišljali već par godina, ali uvijek se nešto ispriječilo .
Ili je falilo para ili je falilo ljudi za tim. A najčešće oboje. Uglavnom ove se godine konačno sve poklopilo. Dio troškova smo pokrili od love koja je ostala od PLAC-a, a u ekipi smo bili Pena, Uli, Bero i ja. Za one koji ne znaju, Uli je 51-godišnja Nijemica, majka četvoro djece. Ne zvuči baš obećavajuće, ali iza te nevine krinke krije se iskusna triatlonka i pustolovka koja je završila nekoliko Ironmana, a zadnjih par godina se orijentirala više na pustolovne utrke. Upala je u naš tim još na ARS-u kada smo mi tražili ženu za tim, a ona je tražila tim za ženu. Dobro smo se slagali u Sloveniji i odlučili smo nastaviti suradnju i u Češkoj. Uli nije najbrža niti najjača na svijetu, ali nismo ni mi.
Ili je falilo para ili je falilo ljudi za tim. A najčešće oboje. Uglavnom ove se godine konačno sve poklopilo. Dio troškova smo pokrili od love koja je ostala od PLAC-a, a u ekipi smo bili Pena, Uli, Bero i ja. Za one koji ne znaju, Uli je 51-godišnja Nijemica, majka četvoro djece. Ne zvuči baš obećavajuće, ali iza te nevine krinke krije se iskusna triatlonka i pustolovka koja je završila nekoliko Ironmana, a zadnjih par godina se orijentirala više na pustolovne utrke. Upala je u naš tim još na ARS-u kada smo mi tražili ženu za tim, a ona je tražila tim za ženu. Dobro smo se slagali u Sloveniji i odlučili smo nastaviti suradnju i u Češkoj. Uli nije najbrža niti najjača na svijetu, ali nismo ni mi.
Plan napada (TA znači Transition Area, a to je naš kamp u kojem ima svega u izobilju) Krenuli smo u srijedu ujutro, začudo bez kašnjenja i nervoze. Nakon 8 sati puta, eto nas u kampu u Jeseniku na sjeverozapadu Češke, točnije na sjeveru Moravske. Simpatičan kamp, smješten oko 3 km od grada sa najsmiješnijim recepcionarom ikad. Dvadesetak godina, brčići, fudba i "odijelo" tri broja preveliko. Slažemo šatore, pripremamo stvari, dočekujemo Uli i 20:00 sati kada je briefing.
Brifing je kratak i jasan, staza djeluje zanimljivo. Utrka ima 58 kontrola, skupljaju se po redu i samo su tri obavezne: špilja, Bols cross (o tome ćemo malo kasnije) i penjanje. Ostale su neobavezne, ali je najbolji onaj koji ima najviše skupljenih kontrola u najkraćem vremenu. Time limit je 54 sata i organizator je uvjeren da će najbolji timovi proći cijelu stazu.
13 je ekipa na startu. Začudo, najviše je Čeha, a tu je i tim iz Rusije (sa jednim Ukrajincem), Nizozemske, Estonije i naš hrvatsko-njemački tim.
Radimo plan kretanja za sutra, plastificiramo karte i odlazimo prilično rano u "krevet". Dobra stvar je da nas ruta utrke tri puta vraća u kamp, a to znači da nema potrebe posebno planirati stvari za boxeve, jer ih nikuda ne voze. Sve nas stvari za tranziciju čekaju u kampu. Jedna briga manje...
Budimo se oko 7, doručkujemo i lagano krećemo biciklima do starta koji je u Jeseniku na trgu. Tmurno je i kišno, ali se uskoro razvedrava.
PROLOG TREK 12 km i BIKE 12 km
Utrka počinje prologom od 12 km. Moramo se razdvojiti na parove, pa Bero i Pena odlaze na noge skupiti 4 kontrole, a Uli i ja po ostale 3 biciklima. Penjemo na prvu KT, ne forsiramo previše, tek smo počeli. Brzo i lako pronalazimo kontrole i nakon sat vremena već se spuštamo prema cilju. Dolazimo 5. od bajkera, a Pene i Bere još nema. Koristimo priliku da nešto na brzinu pojedemo. Prve ekipe već polako kreću dalje biciklima, a ostali čekaju da se trkači vrate. Svi se parovi polako vraćaju, ali naših junaka nikako nema. Nakon nekog vremena gužva na trgu se dobrano smanjila i ostala su samo dva ima čekati svoje trkače: Nizozemci i mi. Dovoljno je reći da su nam Nizozemci vratili za poraz za treće mjesto na Svjetskom 1998.
Dečki su zaboravili opise kontrola, pa im je malo više trebalo da ih pronađu. Ali moral ne pada, tek je početak jaaaako duge utrke.
BIKE 30 km + MTB TRAIL PARK 25 km
Prelazimo na bicikle i na KT 2 (prva obavezna) nas čeka kontrola koja se nalazi u jednoj spilji. Kretanje po spilji zahtjeva malo penjačkih tehnika, ali ništa preteško i jako zabavno.
Brifing je kratak i jasan, staza djeluje zanimljivo. Utrka ima 58 kontrola, skupljaju se po redu i samo su tri obavezne: špilja, Bols cross (o tome ćemo malo kasnije) i penjanje. Ostale su neobavezne, ali je najbolji onaj koji ima najviše skupljenih kontrola u najkraćem vremenu. Time limit je 54 sata i organizator je uvjeren da će najbolji timovi proći cijelu stazu.
13 je ekipa na startu. Začudo, najviše je Čeha, a tu je i tim iz Rusije (sa jednim Ukrajincem), Nizozemske, Estonije i naš hrvatsko-njemački tim.
Radimo plan kretanja za sutra, plastificiramo karte i odlazimo prilično rano u "krevet". Dobra stvar je da nas ruta utrke tri puta vraća u kamp, a to znači da nema potrebe posebno planirati stvari za boxeve, jer ih nikuda ne voze. Sve nas stvari za tranziciju čekaju u kampu. Jedna briga manje...
Budimo se oko 7, doručkujemo i lagano krećemo biciklima do starta koji je u Jeseniku na trgu. Tmurno je i kišno, ali se uskoro razvedrava.
PROLOG TREK 12 km i BIKE 12 km
Utrka počinje prologom od 12 km. Moramo se razdvojiti na parove, pa Bero i Pena odlaze na noge skupiti 4 kontrole, a Uli i ja po ostale 3 biciklima. Penjemo na prvu KT, ne forsiramo previše, tek smo počeli. Brzo i lako pronalazimo kontrole i nakon sat vremena već se spuštamo prema cilju. Dolazimo 5. od bajkera, a Pene i Bere još nema. Koristimo priliku da nešto na brzinu pojedemo. Prve ekipe već polako kreću dalje biciklima, a ostali čekaju da se trkači vrate. Svi se parovi polako vraćaju, ali naših junaka nikako nema. Nakon nekog vremena gužva na trgu se dobrano smanjila i ostala su samo dva ima čekati svoje trkače: Nizozemci i mi. Dovoljno je reći da su nam Nizozemci vratili za poraz za treće mjesto na Svjetskom 1998.
Dečki su zaboravili opise kontrola, pa im je malo više trebalo da ih pronađu. Ali moral ne pada, tek je početak jaaaako duge utrke.
BIKE 30 km + MTB TRAIL PARK 25 km
Prelazimo na bicikle i na KT 2 (prva obavezna) nas čeka kontrola koja se nalazi u jednoj spilji. Kretanje po spilji zahtjeva malo penjačkih tehnika, ali ništa preteško i jako zabavno.
 Neki čovo u spilji |  Neki nabrijani čovo u spilji |
Nastavljamo dalje do KT 3. Ta nam je kontrola potrošila najviše vremena u planiranju rute. Da li ići bližim i nevozljivijim putem ili nešto dužim, ali vozljivim. Odlučili smo sa za drugu varijantu. Još uvijek ne znamo da li je to bila bolja odluka, mada su skoro svi (ako ne i svi) timovi odabrali prvu varijantu. Nakon toga se cestom vozimo do kontrole koja je ujedno i početak uređenog MTB parka. O parku je bolje ne pričati, jer slika zamjenjuje 1000 riječi, a video onda valjda 1 000 000.
Uglavnom, u parku skupljamo nekoliko kontrola i nas trojica uživamo u prekrasnim stazicama. Uli se baš ne snalazi najbolje, pa pada par puta. Ništa ozbiljno, ali dovoljno da usporimo tempo, jer nema smisla da se neko ozlijedi i da zato moramo odustati. Sigurnost prije svega.
TREK 20 km + BOLS CROSS
Među ostalim kontrolama na treku, bilo je tu i pet starih kamenoloma koji su sada ispunjeni vodom, pa se do kontrola moralo plivati. Problem je bio što smo na trek krenuli predvečer, pa su ta plivanja, a pogotovo trenuci nakon njih bili prilično hladni.
U sklopu treka bio je i Bols cross. To je vrsta poligona u prirodi sa savladavanjem prepreka koje se nalaze na terenu, bilo to kamene stijene, ruševine, jezerca ili slično. Na nekim se dijelovima nalazi uže, a na nekima se moramo snaći sami pomažući jedni drugima. Meni je taj dio bio super.
TREK 20 km + BOLS CROSS
Među ostalim kontrolama na treku, bilo je tu i pet starih kamenoloma koji su sada ispunjeni vodom, pa se do kontrola moralo plivati. Problem je bio što smo na trek krenuli predvečer, pa su ta plivanja, a pogotovo trenuci nakon njih bili prilično hladni.
U sklopu treka bio je i Bols cross. To je vrsta poligona u prirodi sa savladavanjem prepreka koje se nalaze na terenu, bilo to kamene stijene, ruševine, jezerca ili slično. Na nekim se dijelovima nalazi uže, a na nekima se moramo snaći sami pomažući jedni drugima. Meni je taj dio bio super.
 B |  O |
 L |  S |  CROSS |
Ostali sutimljani su imali popriličnih problema sa hladnoćom, ali ništa što par riječi podrške i dva-tri šamara ne može riješiti.
BIKE 115 km
Dolazimo po bajkove smrznuti i mokri, presvlačimo se u ono malo suhe (čitaj vlažne) robe koju smo teglili u ruksacima i odlazimo biciklima u noć. Prvi dio po spletu prekrasnih singltrackova, a onda cesta i makadamski uspon na granicu sa Poljskom. Tu negdje dočekujemo zoru i slijedećih par sati peglamo po dosadnom makadamu koji nas vodi preko dvije kontrole ponovo do grada i našeg kampa. Ova dionica je vjerovatno sve iznenadila svojim trajanjem, pa smo oskudijevali hranom. Dijelili smo bratski ono što smo našli po zakutcima ruksaka, a i pit stop u malinama je olakšao glad.
BIKE 115 km
Dolazimo po bajkove smrznuti i mokri, presvlačimo se u ono malo suhe (čitaj vlažne) robe koju smo teglili u ruksacima i odlazimo biciklima u noć. Prvi dio po spletu prekrasnih singltrackova, a onda cesta i makadamski uspon na granicu sa Poljskom. Tu negdje dočekujemo zoru i slijedećih par sati peglamo po dosadnom makadamu koji nas vodi preko dvije kontrole ponovo do grada i našeg kampa. Ova dionica je vjerovatno sve iznenadila svojim trajanjem, pa smo oskudijevali hranom. Dijelili smo bratski ono što smo našli po zakutcima ruksaka, a i pit stop u malinama je olakšao glad.
 Dosadni makadam... |  Maline.... |
U kampu odlučujemo pojesti ručak u restoranu. Dok se mi spremamo za treking, jelo se krčka.
TREK 65 km + IN LINE 7 + 13 km
Nakon ne baš prefinog ručka, krećemo na treking. Sunce sija, ni oblačka na nebu. Izbačeno je prvo rolanje, pa taj dio moramo odhodati. Izbačena je i jedna kontrola, pa odlučujemo izbjeći cestu, koja je bila logična i kraća varijanta, i ići po šumi. Čudimo se zašto nas originalno nisu proveli tuda, jer je staza zanimljiva i lijepa. Ne toliko lijepa bila je kiša koja se pojavila na pola uspona i uz jaki vjetar snizila temperatura ispod 10 C. Smrznuti dolazimo do kontrole koja se nalazi na prijevoju, tik uz restoran kojeg koristimo za presvlačenje u nešto topliju i sušu robu. Spuštamo se na drugu stranu brda, gdje nas čeka penjanje. Svako mora popesti dva smjera, a za svaki nepopeti smjer kazna je krug od nekih 10ak minuta. Uspješno penjemo svih osam smjerova, usprkos mraku i mokroj stijeni.
Nakon 37 sakupljenih kontrola, odlučujemo propustiti prvu kontrolu. Dapače njih dvije. Točnije odlučujemo propustiti rolanje. Nekoliko je razloga za to. Kao prvo, rola se samo uzbrdo (glupo!), a nizbrdo se role moraju nositi (još gluplje!). Nije da bi se baš spuštali rolama nizbrdo, ali cijeli koncept nam nije imao smisla. Općenito mislim da rolanju nije mjesto na pustolovnim utrkama, pogotovo kada ga forsiraju na mjestima koja jednostavno nisu tome primjerena. A i cijeli taj krug rolanja i nošenja rola je bio skoro 30 km za što bi nam trebalo minimalno 6 sati. Tako da teška srca ispuštamo prve dvije kontrole na utrci, ali rado ne rolamo uzbrdo. A kad smo već počeli preskakati, onda odlučujemo preskočiti i tri kontrole na trekingu i vratiti se najkraćim putem do kampa. A to je značilo 20 km ceste.
TREK 65 km + IN LINE 7 + 13 km
Nakon ne baš prefinog ručka, krećemo na treking. Sunce sija, ni oblačka na nebu. Izbačeno je prvo rolanje, pa taj dio moramo odhodati. Izbačena je i jedna kontrola, pa odlučujemo izbjeći cestu, koja je bila logična i kraća varijanta, i ići po šumi. Čudimo se zašto nas originalno nisu proveli tuda, jer je staza zanimljiva i lijepa. Ne toliko lijepa bila je kiša koja se pojavila na pola uspona i uz jaki vjetar snizila temperatura ispod 10 C. Smrznuti dolazimo do kontrole koja se nalazi na prijevoju, tik uz restoran kojeg koristimo za presvlačenje u nešto topliju i sušu robu. Spuštamo se na drugu stranu brda, gdje nas čeka penjanje. Svako mora popesti dva smjera, a za svaki nepopeti smjer kazna je krug od nekih 10ak minuta. Uspješno penjemo svih osam smjerova, usprkos mraku i mokroj stijeni.
Nakon 37 sakupljenih kontrola, odlučujemo propustiti prvu kontrolu. Dapače njih dvije. Točnije odlučujemo propustiti rolanje. Nekoliko je razloga za to. Kao prvo, rola se samo uzbrdo (glupo!), a nizbrdo se role moraju nositi (još gluplje!). Nije da bi se baš spuštali rolama nizbrdo, ali cijeli koncept nam nije imao smisla. Općenito mislim da rolanju nije mjesto na pustolovnim utrkama, pogotovo kada ga forsiraju na mjestima koja jednostavno nisu tome primjerena. A i cijeli taj krug rolanja i nošenja rola je bio skoro 30 km za što bi nam trebalo minimalno 6 sati. Tako da teška srca ispuštamo prve dvije kontrole na utrci, ali rado ne rolamo uzbrdo. A kad smo već počeli preskakati, onda odlučujemo preskočiti i tri kontrole na trekingu i vratiti se najkraćim putem do kampa. A to je značilo 20 km ceste.
Noge nakon mokrog trekinga To je definitivno bio najgori dio utrke, ali sami smo za to krivi, jer smo ziheraški izabrali cestu. A niti pljusak koji nas je uhvatio na prijevoju nije baš pomogao. Nakratko smo se sklonili u autobusnoj stanici, čekajući da pljusak stane. Kad je kiša konačno prestala, krenuli smo trčati prema dole da se zagrijemo. Trk se nakon par kilometara pretvorio u hod. Hodali smo tako mokri satima po cesti. Pena i Uli su spavali hodajući, a Bero i ja smo pazili da ne odlutaju. Ja sam, nakon nekoliko godina bez žuljeva, imao osjećaj da su mi tabani postali jedan veliki žulj. Jedva sam čekao da stignemo u kamp da skinem tenisice.
Dolazimo u kamp oko 5 ujutro, sasvim mokri i iscrpljeni. Većina stvari su nam mokre, pa donosimo odluku da pričekamo jutro i tad krenemo na bajk. Brzo se bacamo na spavanje, da ulovimo bar 2 sata sna.
BIKE 115 km
Budimo se oko pola 8, noge više ne izgledaju tako loše. Brzo se spremamo i krećemo biciklima pokupiti još par kontrola prije limita u 16:00. Sada već znamo da nećemo niti krenuti na zadnju dionicu trekinga, pa pokušavamo najbolje iskoristiti vrijeme koje nam je ostalo.
Odmorni smo, pa brzo i točno napredujemo. Skupljamo 5 od 8 kontrola i u 15:22 dolazimo u cilj. Atmosfera je odlična, puno je timova stiglo skoro u isto vrijeme. Dolaze i pobjednici, tim iz Češke. Pokupili su sve kontrole osim 2 na zadnjem trekingu. Svaka im čast.
Sve u svemu, utrka je bila jako dobra. Prvi dan je bio odličan, sa puno izmjena. Pogotovo su nas se dojmile špilja, super staze u MTB parku, Bols cross i plivanje u kamenolomima.
Drugi dan je bio prilično dosadnjikav. Dugačak i monoton bike, pa onda lijepi trek do penjanja koje je bilo fora. Ubitačan povratak po cesti definitivno je bio low point utrke. Ali ponavljam, to je bio naš izbor.
Treći dan smo proveli na biciklima. Bili smo svježi nakon dva sata sna i uživali smo skupljajući kontrole, dok nas je sunce grijalo.
Ukupno smo prešli 338 km za 53 sata i 22 minute sa 8600 m uspona. Završili smo na 8. mjestu. Ustvari bili smo 8., ali su nas nakon par dana pomaknuli na 9. mjesto. Čak se i u finalnim rezama vidi da imamo kontrolu više od tobože osmog tima.
Nema veze, mi i dalje svima govorimo da smo bili osmi.
Dolazimo u kamp oko 5 ujutro, sasvim mokri i iscrpljeni. Većina stvari su nam mokre, pa donosimo odluku da pričekamo jutro i tad krenemo na bajk. Brzo se bacamo na spavanje, da ulovimo bar 2 sata sna.
BIKE 115 km
Budimo se oko pola 8, noge više ne izgledaju tako loše. Brzo se spremamo i krećemo biciklima pokupiti još par kontrola prije limita u 16:00. Sada već znamo da nećemo niti krenuti na zadnju dionicu trekinga, pa pokušavamo najbolje iskoristiti vrijeme koje nam je ostalo.
Odmorni smo, pa brzo i točno napredujemo. Skupljamo 5 od 8 kontrola i u 15:22 dolazimo u cilj. Atmosfera je odlična, puno je timova stiglo skoro u isto vrijeme. Dolaze i pobjednici, tim iz Češke. Pokupili su sve kontrole osim 2 na zadnjem trekingu. Svaka im čast.
Sve u svemu, utrka je bila jako dobra. Prvi dan je bio odličan, sa puno izmjena. Pogotovo su nas se dojmile špilja, super staze u MTB parku, Bols cross i plivanje u kamenolomima.
Drugi dan je bio prilično dosadnjikav. Dugačak i monoton bike, pa onda lijepi trek do penjanja koje je bilo fora. Ubitačan povratak po cesti definitivno je bio low point utrke. Ali ponavljam, to je bio naš izbor.
Treći dan smo proveli na biciklima. Bili smo svježi nakon dva sata sna i uživali smo skupljajući kontrole, dok nas je sunce grijalo.
Ukupno smo prešli 338 km za 53 sata i 22 minute sa 8600 m uspona. Završili smo na 8. mjestu. Ustvari bili smo 8., ali su nas nakon par dana pomaknuli na 9. mjesto. Čak se i u finalnim rezama vidi da imamo kontrolu više od tobože osmog tima.
Nema veze, mi i dalje svima govorimo da smo bili osmi.
