
Mordor je zapravo kula koje sam se prolaskom kroz Valpovo prepao kad vidjeh visinu tog čuda i da ću se JA, onaj koji kategorički odbija se penjat na sve više od 2 metra morati spustiti niz to staro čudo koje svojom statikom ne ulijeva povjerenje…damn! idem doma. Ok, ne preostaje mi ništa drugo nego navući pojas, zakačiti grigri, zamolit HGSS-ovca da provjeri hvat kako me kasnije ne bi nosio na duši, i hopa eto me dolje (naravno bez gledanja, btw: hvala Reno na instrukcijama i pojasu). Konačno dolazimo do full tranzicije bicikla, i tu sam napravio kardinalnu grešku da bi sačuvao nešto vremena ne obuvam SPD sprinterice nego pametna glava nastavlja u Salomonkama tiskat jajomlate, nakon čega kreće show u obliku potrošenosti i slabosti (svaki alibi je dobro došao)…ok, tu počinje Igor sa pričom „hajde, ovo nam je prilika da dobijemo trku, svi su iza nas“. Nema on pojma koju sam agoniju prolazio, bol u prsima, na granici srčanog ili dehidracije i svakim gutljajem vode osjećaj da ću povratiti, a wearlink umalo zafitiljio u PM. Međutim, dok drugi imaju u glavi da idu linijom manjeg otpora, ja sam onaj koji sve postiže trudom i upornošću (ako treba glavom rušim zidine), pa hajde da prihvatim izazov (ono kad Goca Jurić u Tunelu zasuče rukave i kaže AJMOOO). Više nemam brzinu, ali neću stat makar me zakopali u žitnicama Slavonije. Da ne zaboravim, cijelim putem prve biciklističke dionice pratila su nas 2 Slavonca kojih se zahvaljujući meni nismo mogli otresti, međutim to nam je uspjelo na posljednjoj točki kod bunkera, ne zahvaljujući nama nego tehničkim problemima koje su imali (sori dečki). Na tranziciju dolazimo kroz groblje, nekom grabom, fuck da bi na kraju shvatili da smo u privatnom dvorištu (kaj nisu nikad ćuli za ogradu): isprika što smo prepali staricu (opet sori). Tranzicija Ladimirevci, ostavljamo bajkove, obuvamo tenisice i hajmo trčat…međutim noge su kamen, a bol se u prsima pojačava, nešto kao pjesma na spomenu Matić poljane „Uspinju se dahću. Iznemogli padaju..Dižu se. Hoće naprijed…Misle o slobodi divljeg sna“. Uz te teške noge i nastavljamo do Karašice koja je na shebano tijelo legla svojom hladnoćom kao budali šamar. Jeiii skidamo čarape i tenisice i uskačemo u vodu, prelazimo u vodi do pasa i izlazimo na drugu obalu. Opet fuck nešto me ugrizlo za taban (boga mi jako me peklo, ali sam pokušao ne cvilit da me Igor ne opali po glavurdi), hajmo dalje na KT23, nakon čega slijedi još jedan prijelaz pritoka (čista uživancija). Kako sam sad vidno iscrpljen (ne molim za milost, niti bi je dao) radimo promjenu taktike:“jedan stup hodamo, jedan trčimo“ i tako preko žitnice, čeke, stabla , fotografa, pruge i plaže sa specifičnim hrastom dolazimo ponovno do Ladimirevaca gdje ponovno kreće tranzicija na bicikle. Jako je lijepo na tranziciji čuti kako smo prvi tim Ultre i to donosi neku snagu za finish. Ok, ovog puta neću praviti istu grešku i odmah krećem na SPD i juriš prema naftnom polju, skupljanje opcionalne kontrole (što je bio dobar posao: 45min nagrade). Hajde nekako još izmučim tih 4-5 kontrola i nervoza kreće kod KT30, jednostavno previše vremena 30min, a premalo puticha prema kojima se može orijentirati, ali u nekom trenu Igor je ugledao…i juriš na posljednji obračun na Dravi. Konačno sretne vijesti, tim PG je došao prvi na tranziciju i ukinuli su sve ostale točke osim žive kontrole gađanja mete, pošto ionako trka predugo traje, loša vijest je ta što nam preostaje još 10 km uzvodnog veslanja na jakim Dravskim strujama prema Belišću i opcionalno spuštanje iz most. Tih 10 km razvuklo se na 2.5h, i na krivudanje Dravom u cilju izbjegavanja riječne struje te jedno stajanje za „alkar Ognjen Preost u ništa“, dem, nervoza, ako Soldo pogodi, znamo da dobro veslaju pušimo sveee…slijede muški zaveslaji, hajmo sad… konstantan ritam preostalih 2.5 km pa što bude, bude.

Baraberi, vidimo se sljedeće godine i bravo za organizaciju…
Čak 5 Perpetuum timova je nastupio na utrci, neki sa više, neki sa manje želje i uspjeha...
Patkice (Paula/Jelena) su bile 5. (bravo cure!), brutalni Bero i Mateja 6., a "bajkeri" Ico i Deki i kanu-ubice Kova i Mance negdje pri kraju.

GPS Track 2012-05-12 BAR.gpx |