Kao i uvijek dosad, kretalo se u ponoć, tako da je nešto prije trebalo biti na parkingu od Cibone! Spakirali stvari što smo mislili da nam je potrebno, pa tako i ostatak ručka što se kasnije pokazalo kao pametna stavka u ruksaku i bili smo spremni za polazak. U Veneciju smo stigli oko 7 ujutro i brodićem se dovezli do škole, gdje smo se mogli presvući i pripremiti za trku. Ovogodišnji rekord suučesnika-4 700 glava.
Ja sam startala 2h i 13min nakon prvog starta, točnije u 11.13h, a Igor 15-ak minuta iza mene. Prije starta smo imali dovoljno vremena za kompas-šoping, pa i za ispijanje kave na friškom jesenskom suncu.. Kad smo se spremili, Nada, koja je ovaj put izabrala lakšu B kategoriju i Marović, koji se i ovaj put odlučio na Elit, krenuli smo prema cilju.. Odlučili se na majice sa kratkim rukavima, jer se vani pošteno digla temperatura na ugodnih, morskih 13ak stupnjeva. Počela je euforija i uzbuđenje pred start! Svaku minutu se čuo zvuk odbrojavanja i moj start samo što nije odzvonio! Nada je krenula koju minutu prije, a Goran je za to vrijeme škljocao fotoaparatom, prvo nju, potom i mene.. I krenulo je.. tuuuuuuuuuuuut!
Čopila sam kartu, pogledala gdje je start i 1.kontrola i juriš.. Venecijo, hir aj kam! Kako dobar osjećaj bezglavo jurišat po uskim uličicama konstantno se pitajući jesi li na dobrom putu.. Odličan! Prva kontrola- hop, imam ju, druga, treća, četvrta i peta su bile blizu i riješila ih brzo, dok sam za šestu morala malo stat i porazmislit koji put bi bio najbolji za odabrat, jer sam morala proći veliki kanal koji ima samo 3 mosta poprilične udaljenosti jedan od drugog. Izaberem jednu rutu, tada meni najbolju i krenem. Provlačim se kroz gomilu, sudaram kako s turistima tako i s ostalim natjecateljima. Izvodim svojevrstan ples (moglo bi se reči), dok se provlačim medju ljude.. Osjećam se gipko i rastezljivo.. I dok me tako oduševljavaju ti pokreti i zasad uspješno izbjegavanje nekog frontalnog sudara, skužim da sam se umjesto na KT 6 zaputila prema KT 9, srećom na vrijeme, tako da nisam izgubila puno vremena mijenjajući smjer. Sada rekoh sama sebi-oprez! Slijedećih nekoliko sam odigrala ok, bez nekih problema i tako je bilo sve do cilja! Bilo je nekoliko kontrola za koje nije bilo skroz jasno u kojoj je od sitnih uličica na karti, tj. sredina označenog kruga nije bila sasvim jasna, ali uz malo optrčavanja područja i to sam riješila bez prevelikih poteškoća. Istina, koštalo me minuta i sekunda, ali šta je tu je.. Iz rezultata se ionako sve vidi: KATEGORIJA A, u 7.2km linijski spojenih 16 kontrola, do kojih sam ja odabrala put od 11.6km, a za to mi je trebalo 1h i 14min, stigla sam kao 34. sa 17 minuta zaostatka za prvom. Eto! Cilj ove trke je ionako bio da se dobro zabavim po Veneciji, ispenjem što više preslatkih mostića i zavučem u što zabijeniju uličicu, u njih što više, naravno! Igor je isto bio zadovoljan, on je izabrao C kategoriju, ipak malo kraću, jer nije znao kako će mu biti trčati u gomili. Ispalo je super, kaže! A i vidi se iz priloženog, došao je 43. od nekih 120 u svojoj kategoriji. Neloše za nekog šepavog,hehe.. Baš mi je drago. Mali opet trči!
Nada je uspjela pokupit sve kontrole prije završetka limita što je isto za pohvalu, dok je Marović onako frajerski skupio kontrole muškog i ženskog Elita, a to ionako samo on može, a kako to uspijeva, to samo on zna! Ništa, ne preostaje nam drugo, no natjecat se i dalje po svuda, otkrili smo u medjuvremenu i druge gradske trke: London (UK) i Brugge (Belgium), a hoćemo li na njima i prisustvovat, znat ćemo svi na vrijeme, a dotad.. kud koji mili moji..
Čopila sam kartu, pogledala gdje je start i 1.kontrola i juriš.. Venecijo, hir aj kam! Kako dobar osjećaj bezglavo jurišat po uskim uličicama konstantno se pitajući jesi li na dobrom putu.. Odličan! Prva kontrola- hop, imam ju, druga, treća, četvrta i peta su bile blizu i riješila ih brzo, dok sam za šestu morala malo stat i porazmislit koji put bi bio najbolji za odabrat, jer sam morala proći veliki kanal koji ima samo 3 mosta poprilične udaljenosti jedan od drugog. Izaberem jednu rutu, tada meni najbolju i krenem. Provlačim se kroz gomilu, sudaram kako s turistima tako i s ostalim natjecateljima. Izvodim svojevrstan ples (moglo bi se reči), dok se provlačim medju ljude.. Osjećam se gipko i rastezljivo.. I dok me tako oduševljavaju ti pokreti i zasad uspješno izbjegavanje nekog frontalnog sudara, skužim da sam se umjesto na KT 6 zaputila prema KT 9, srećom na vrijeme, tako da nisam izgubila puno vremena mijenjajući smjer. Sada rekoh sama sebi-oprez! Slijedećih nekoliko sam odigrala ok, bez nekih problema i tako je bilo sve do cilja! Bilo je nekoliko kontrola za koje nije bilo skroz jasno u kojoj je od sitnih uličica na karti, tj. sredina označenog kruga nije bila sasvim jasna, ali uz malo optrčavanja područja i to sam riješila bez prevelikih poteškoća. Istina, koštalo me minuta i sekunda, ali šta je tu je.. Iz rezultata se ionako sve vidi: KATEGORIJA A, u 7.2km linijski spojenih 16 kontrola, do kojih sam ja odabrala put od 11.6km, a za to mi je trebalo 1h i 14min, stigla sam kao 34. sa 17 minuta zaostatka za prvom. Eto! Cilj ove trke je ionako bio da se dobro zabavim po Veneciji, ispenjem što više preslatkih mostića i zavučem u što zabijeniju uličicu, u njih što više, naravno! Igor je isto bio zadovoljan, on je izabrao C kategoriju, ipak malo kraću, jer nije znao kako će mu biti trčati u gomili. Ispalo je super, kaže! A i vidi se iz priloženog, došao je 43. od nekih 120 u svojoj kategoriji. Neloše za nekog šepavog,hehe.. Baš mi je drago. Mali opet trči!
Nada je uspjela pokupit sve kontrole prije završetka limita što je isto za pohvalu, dok je Marović onako frajerski skupio kontrole muškog i ženskog Elita, a to ionako samo on može, a kako to uspijeva, to samo on zna! Ništa, ne preostaje nam drugo, no natjecat se i dalje po svuda, otkrili smo u medjuvremenu i druge gradske trke: London (UK) i Brugge (Belgium), a hoćemo li na njima i prisustvovat, znat ćemo svi na vrijeme, a dotad.. kud koji mili moji..
