Izvor: Adventure sport
Odmah poslije prevjesa čuo se vrisak. Na sidru je zavladala nevjerica, a ja sam odmah otrčao dolje znajući da dolje vjerovatno nema nikoga. Nisam mislio na najgore ali nisam mogao gore ostati i čekati razvoj situacije, pogotivo ne nakon što sam vidio Šivka sa svojlm "letom".Oduvijek sam Cres doživljavao prirodno, neiskvareno, nekomercijalizirano. Prava pozornica za predstavu ISAR-a u kojoj su glavni glumci, režiser i statisti poznavaoci i štovatelji lika i djela scenografa. Iskonska ljepota usred vreve civilizacije. Zadesih se tamo posve slučajno, a u stvari namjerno. Kao sparing partner riječkih avanturista, i početnik u svijetu trekera, nisam se usudio ni pomisliti sudjelovati aktivno. Na Elvirov poziv da budem barem pasivac sa objektivom nisam ni trenutka dvojio. Sve što budete dalje čitali znajte da je vrlo subjektivno, i nepristrano ali sam se morao javiti.
ISAR je genijalan na mnogo načina, a najveći je entuzijazam. Vukodlaku sve pohvale, počevši od organizacije onoga na što mnogi ni ne pomisle da treba biti pokriveno organizacijom poput grupiranja rezerviranih parcela u kampu da se sudionici drže na okupu. Više je razloga tomu, od druženja i upoznavanja pa do možda najvažnijega ... bržeg kolanja informacija bitnih za trku.
Organizacijom vidljivih detalja nitko nije bio zakinut ni u kojem smislu. Uvijek će biti nezadovoljnih i napornih koji su spremni svoje propuste nakalemiti drugima kao njihovu nemarnost i protežiranje. Ovdje toga nije bilo, barem ne namjerno. To što netko došavši na tranziciju po bic nalazi ispumpanu gumu, a nema rezervnu zračnicu nije krivica organizatora. Pa po zakonu velikih brojeva sto biceva ima dvije stotine kotača i što je statistički jedna guma bez zraka. Druga je stvar što na samoj tranziciji nema vode za dopunu, već je ona dvadesetak metara dalje. Zato i postoji druga godina da se takve sitnice isprave.
Vukodlaku i pohvale zato što ga niti u jednom trenu nisam vidio nespremnog, neodlučnog ili nedaj Bože na rubu... Mentalno, kao osoba je spreman za takvu organizaciju, i iako ga nisam osobno upoznao, odavao je dojam osobe koja zna što mu je činiti. Sve ostalo je stvar iskustva, a on će dogodine biti sto posto iskusniji.
Kao promatrač sa strane, a sa iskustvima volontera KIC -a i RMT SVAŠTA SAM VIDIO kod natjecatelja, ali ono najbitnije u cijeloj toj priči što nasreću nije tragičnije završilo. Absajl naravno, bio je dobro pripremljen i osim gužve koja se tu stvorila zbog samo jednog smjera, nisam primjetio nepovjerenje u organizaciju iste u očima natjecatelja. Pošto sam odlučio što više slikati spustio sam se dolje da imam bolji materijal. Prije toga sam na vrhu spusta, kao laik gledao početak te discipline. Osoba iz organizacije je prikopčana na sidru jednog po jednog sidrila dok mu provjerava spravu, te ga potom ukopčavala i dobivši znak od predhodnog takmičara da je uže slododno puštala ga dolje. Meni, koji nikad nisam visio na užetu, nije bilo svejedno, ali oni koji su se spuštali nisu od toga pravili big deal.
Šivak i Rajković su došli kao treći tim na absajl, a ja sam požurio dolje da ih slikam. Našavši dobru poziciju ulovio sam Marka i on je to korektno obavio. Kad je krenuo Kiki nisam bio spreman na ono što mu se desilo, poslije prevjesa jednostavno je proletio po užetu. Marko je vikao " Pusti, šta radiš ....", uglavnom, to je sretno završilo. A i sami ste već pročitali što mi je odgovorio na moje pitanje.
Vratio sam se na vrh da sačekam Dariju i Elvira i u tom trenutku su se dvoje Trickera već spustili te je Ana krenula na sidro. Kako su timovi koji su već absajlali, a bilo ih je oko 4 - 5, odmah odlazili dalje, bio sam jedini koji je znao put dolje, naravno osim organizatora. Ana je krenula, kao prva iz tima, dok je Tea čekala. Odmah poslije prevjesa čuo se vrisak. Na sidru je zavladala nevjerica, a ja sam odmah otrčao dolje znajući da dolje vjerovatno nema nikoga. Nisam mislio na najgore ali nisam mogao gore ostati i čekati razvoj situacije, pogotivo ne nakon što sam vidio Šivka sa svojlm "letom".
Čuvši još pri prilazu "zovite pomoć , pala je" znao sam da neće biti sve u redu. Trickeri koji su dozivali, već su bili otišli desetak metara i samo su čuli pad. Brzo su se vratili i pokušali joj pomoći, ali smo se dogovorili da ju ne mičemo. Rekli su i da je odmah za njom pao i kamen, te sam nazvao svoju ženu koja je ostala gore, na sidrištu, da kaže organizatoru neka se nitko ne pokušava spuštati po užetu i prilaziti prevjesu jer smo odmah ispod i da nam treba pomoć GSS-a.
Potom se telefonom javila i doktorica, te shvativš ozbiljnost situacije i ona je došla dolje sa jednim članom GSS-a i još par ljudi da pomognu. Potom dolazi Elvir, koji
nevjeruje očima da je to Ana, prepoznavši ju najprije po timskim bojama, a potom i Vukodlak sa ekipom i GSS sa nosilom te ju dižemo, imobiliziramo i iznosimo gore i čekamo hitnu, sve skupa sat vremena.
Sve ostalo što je usljedilo vezano za taj događaj još ćete čitati ili čuti te o ovome toliko. Ne izvlačim nikakve zaključke i nikoga ne optužujem već samo želim reći sušte činjenice i spriječiti " ribarske priče".
Za mene po okončanju nemilog događaja prestaju foto aktivnosti, te zajedno sa Darijom i Elvirom koji su u tom trenutku odustali od daljnjeg natjecanja odlazimo iz Lubenica ka cilju. Elvir pokušava dobiti Marka da mu kaže stvarno stanje stvari i organizira put ka Sušačkoj bolnici kamo hitna vozi Anu.
Uz Sve najbolje želje Ani, siguran sam da se ovakvi događaji mogu desiti samo kad se poklopi niz sitnih, naoko marginalnih slučajnosti koje same po sebi nebi ništa tragično značile osim u jednoj od tisuću situacija kad su se sve našle zajedno, na okupu, u " Aninom slučaju ", i grubo se našalile njome.
Isto tako i ISAR ide dalje, raste, razvija se, biva pametniji i mi svi skupa sa njim. (Darko Mršnik)
ISAR je genijalan na mnogo načina, a najveći je entuzijazam. Vukodlaku sve pohvale, počevši od organizacije onoga na što mnogi ni ne pomisle da treba biti pokriveno organizacijom poput grupiranja rezerviranih parcela u kampu da se sudionici drže na okupu. Više je razloga tomu, od druženja i upoznavanja pa do možda najvažnijega ... bržeg kolanja informacija bitnih za trku.
Organizacijom vidljivih detalja nitko nije bio zakinut ni u kojem smislu. Uvijek će biti nezadovoljnih i napornih koji su spremni svoje propuste nakalemiti drugima kao njihovu nemarnost i protežiranje. Ovdje toga nije bilo, barem ne namjerno. To što netko došavši na tranziciju po bic nalazi ispumpanu gumu, a nema rezervnu zračnicu nije krivica organizatora. Pa po zakonu velikih brojeva sto biceva ima dvije stotine kotača i što je statistički jedna guma bez zraka. Druga je stvar što na samoj tranziciji nema vode za dopunu, već je ona dvadesetak metara dalje. Zato i postoji druga godina da se takve sitnice isprave.
Vukodlaku i pohvale zato što ga niti u jednom trenu nisam vidio nespremnog, neodlučnog ili nedaj Bože na rubu... Mentalno, kao osoba je spreman za takvu organizaciju, i iako ga nisam osobno upoznao, odavao je dojam osobe koja zna što mu je činiti. Sve ostalo je stvar iskustva, a on će dogodine biti sto posto iskusniji.
Kao promatrač sa strane, a sa iskustvima volontera KIC -a i RMT SVAŠTA SAM VIDIO kod natjecatelja, ali ono najbitnije u cijeloj toj priči što nasreću nije tragičnije završilo. Absajl naravno, bio je dobro pripremljen i osim gužve koja se tu stvorila zbog samo jednog smjera, nisam primjetio nepovjerenje u organizaciju iste u očima natjecatelja. Pošto sam odlučio što više slikati spustio sam se dolje da imam bolji materijal. Prije toga sam na vrhu spusta, kao laik gledao početak te discipline. Osoba iz organizacije je prikopčana na sidru jednog po jednog sidrila dok mu provjerava spravu, te ga potom ukopčavala i dobivši znak od predhodnog takmičara da je uže slododno puštala ga dolje. Meni, koji nikad nisam visio na užetu, nije bilo svejedno, ali oni koji su se spuštali nisu od toga pravili big deal.
Šivak i Rajković su došli kao treći tim na absajl, a ja sam požurio dolje da ih slikam. Našavši dobru poziciju ulovio sam Marka i on je to korektno obavio. Kad je krenuo Kiki nisam bio spreman na ono što mu se desilo, poslije prevjesa jednostavno je proletio po užetu. Marko je vikao " Pusti, šta radiš ....", uglavnom, to je sretno završilo. A i sami ste već pročitali što mi je odgovorio na moje pitanje.
Vratio sam se na vrh da sačekam Dariju i Elvira i u tom trenutku su se dvoje Trickera već spustili te je Ana krenula na sidro. Kako su timovi koji su već absajlali, a bilo ih je oko 4 - 5, odmah odlazili dalje, bio sam jedini koji je znao put dolje, naravno osim organizatora. Ana je krenula, kao prva iz tima, dok je Tea čekala. Odmah poslije prevjesa čuo se vrisak. Na sidru je zavladala nevjerica, a ja sam odmah otrčao dolje znajući da dolje vjerovatno nema nikoga. Nisam mislio na najgore ali nisam mogao gore ostati i čekati razvoj situacije, pogotivo ne nakon što sam vidio Šivka sa svojlm "letom".
Čuvši još pri prilazu "zovite pomoć , pala je" znao sam da neće biti sve u redu. Trickeri koji su dozivali, već su bili otišli desetak metara i samo su čuli pad. Brzo su se vratili i pokušali joj pomoći, ali smo se dogovorili da ju ne mičemo. Rekli su i da je odmah za njom pao i kamen, te sam nazvao svoju ženu koja je ostala gore, na sidrištu, da kaže organizatoru neka se nitko ne pokušava spuštati po užetu i prilaziti prevjesu jer smo odmah ispod i da nam treba pomoć GSS-a.
Potom se telefonom javila i doktorica, te shvativš ozbiljnost situacije i ona je došla dolje sa jednim članom GSS-a i još par ljudi da pomognu. Potom dolazi Elvir, koji
nevjeruje očima da je to Ana, prepoznavši ju najprije po timskim bojama, a potom i Vukodlak sa ekipom i GSS sa nosilom te ju dižemo, imobiliziramo i iznosimo gore i čekamo hitnu, sve skupa sat vremena.
Sve ostalo što je usljedilo vezano za taj događaj još ćete čitati ili čuti te o ovome toliko. Ne izvlačim nikakve zaključke i nikoga ne optužujem već samo želim reći sušte činjenice i spriječiti " ribarske priče".
Za mene po okončanju nemilog događaja prestaju foto aktivnosti, te zajedno sa Darijom i Elvirom koji su u tom trenutku odustali od daljnjeg natjecanja odlazimo iz Lubenica ka cilju. Elvir pokušava dobiti Marka da mu kaže stvarno stanje stvari i organizira put ka Sušačkoj bolnici kamo hitna vozi Anu.
Uz Sve najbolje želje Ani, siguran sam da se ovakvi događaji mogu desiti samo kad se poklopi niz sitnih, naoko marginalnih slučajnosti koje same po sebi nebi ništa tragično značile osim u jednoj od tisuću situacija kad su se sve našle zajedno, na okupu, u " Aninom slučaju ", i grubo se našalile njome.
Isto tako i ISAR ide dalje, raste, razvija se, biva pametniji i mi svi skupa sa njim. (Darko Mršnik)
